Knjiga „Moračko-rovačke istine i legende”
Pavla J. Radonjića Ockogorskog, svojevrsna bratstvenička hronika, nedavno je ugledala svjetlost dana. Uglednom članu Udruženja književnika, pjesnika i umjetnika iz Crne Gore i rasijanja „Gorska vila” ovo je poslednji u nizu naslova u kojem se bavi istorijom i duhovnom tradicijom Morače i Rovaca. Kako
Blagota Koprivica navodi u recenziji, rijetki su oni koji poput Radonjića - entuzijaste i erudite pjesnika hroničara, saradnika brojnih hrestomatija, i izdavača edicije „Gorska vila”, „odolijevaju eri latinizacije i dukljanizacije i petparačke književnosti”.
– On je hroničar velikih i zlih sudbina u vješto i istinito sročenoj romaniziranoj bratstveničkoj hronici „Moračko-rovačke istine i legende”, iz koje odzvanja atavistički eho da o nama samim najviše kažemo u nekrolozima. Toj gorkoj istini ni autor ove smjele knjige ne odolijeva, čeprkajući po drevnim zapisima, hronikama, časopisima, istoriografskim knjigama, objavljenim i neobjavljenim legendama koje nose djeliće istine i čitanke brojnih vlastitih sudbina, uspio je da dosanja i izvuče iz vjekovne tame i zaborava vaskrsne - atavistički svoje slavne i mnogo napaćene pretke u borbama za goli život i opskurnu egzistenciju – zabilježio je Koprivica. Sizifovim trudom sa puno poetskog nadahnuća satkana rukom autora koji nije žalio truda ni finansija da dokuči vjerodostojne usmene i pisane podatke iz anala, naveo je on.
Ova velikim trudom sazdana knjiga više je nabrekla istinom a manje legendama. Ona je krcata istorije iz istorije za istoriju, opisujući toponimske staze i bogaze svojih napaćenih, a slavnih gorštaka učesnika sabora i Podgoričke skupštine, i velike Ostroške skupštine 1942. godine, zaključio je Koprivica.
Miladin Miki M.Joksimović ističe rijetko divljenje prema rukopisu Radonjića „koji ovim svojim književnim djelom otrže od zaborava mnoge događaje koje ovo bezoblično potrošačko društvo, koje živi samo da bi živjelo, pokušava da sve zaboravi i pojede samo sebe”.
– Pajo svojom knjigom upravo želi da sačuva i ovjekovječi jedan dio svijetle prošlosti moračko-rovačke ali i da bez imalo ustezanja, prikrivanja ili umanjenja krivice opiše i nedjela i nerazumijevanje čovjeka kao pojedinca i skupine ljudi – zapisao je on. S.Ć.
Opomena, ne osuda„Pavle Radonjić ovu vremensku hroniku predstavlja kroz nekoliko cjelina, opisuje i Drugi svjetski rat, stradanja, mržnje nesreće i omraze, „ne da bi sudio i okrivio”, već da opomene da se ne ponove jer ako ikoga to zlo koje se desilo treba da prizove pameti jeste nesrećni srpski rod naš”. U najveću vrijednost ove knjige Joksimović ubraja osim narodnih izreka, dosjetki i osobina svog zavičaja koje je Radonjić zabilježo u njoj, i što je napisana „našim svetim i u svijetu proglašenim najsavremenijim pismom - ćirilicom”, čime je, zaključuje on, dao nemjerljiv doprinos njenom očuvanju.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
