Intervju sa
Alojzijem Jankovićem, velemajstorom, sekretarom Šahovskog saveza Hrvatske i voditeljom regionalno popularne emisije, Šahovski komentar.
Na početku, kako vidite stanje šaha u svijetu?
Šah je na nekoj vrsti prekretnice već duže vrijeme, a sad su okolnosti postale još komplikovanije, naravno tu mislim na situaciju s epidemijom. Prekretnica je tom smislu da su se vremena promijenila, a svijet postaje ubrzaniji, a šahovska tradicija postaje teg koji vrhu Svjetske šahovske federacije (FIDE) ne dozvoljava da potpuno krene u skladu s tim promjenama. Svakako neki smjer bi trebalo odrediti i držati ga se jer ovako sve ispada polovično bez željenog efekta.
Emisija Šahovski komentar vas je učinila prepoznatljivim širom regiona. Koji je efekat postigla emisija?
Šah je kroz moju emisiju Šahovski komentar napravio ogroman iskorak, radi se ipak o terminu, nedjelja 20h kad su ljudi najviše pred televizijskim ekranima. Takođe, ipak je u igri nacionalna televizija koja će uvijek dopirati do velikog broja gledalaca. Ono čemu je Šahovski komentar najviše doprinio je da šah nađe mjesto među populacijom koji nijesu šahisti-takmičari, već je to ona vojska simpatizera koja je do sada bila skrivena, a kroz emisiju smo je “dobiili u šah“. Kroz emisiju sam se trudio promovisati naše najbolje šahistice i šahiste čime se stvara neki status tih igrača, te postaju prepoznatljivi što je ključ.
Koliko je medijski aspekt bitan u promociji šaha?
Šah sam po sebi nosi određene predrasude ljudi koji ga ne poznaju i bez tog medijskog proboja uvijek ćemo biti u drugom planu. To je u neku ruku žalosno jer je šah veliko bogatstvo za cijelu populaciju, od borbe protiv demencije za stariju populaciju do pomoći u izgradnji ličnosti za one najmlađe. Također šah je inkluzivan jer ga mogu igrati i osobe s invaliditetom, slijepi i slabovidni, gluhi. Ono što je jako važno, šah ne zahtijeva velika ulaganja, a mi to moramo kroz medije prezentovati ljudima.
Šta mislite o projektu šah u škole?
Stvar je tu prilično jasna, šah treba biti prirodni dio školskog sistema. To je velik broj zemalja već prepoznao, upravo kroz te promjene koje se događaju u svijetu, te da klasični obrazovni sistem traži bolju bazu za mlade osobe u smislu kreativnog razmišljanja, sposobnosti rešavanja problema, strateškog i konceptualnog razmišljanja, analitike. Šah upravo to razvija, a ono što je ključ je da to čini kroz igru, koja je prirodni prijatelj djece. Akreditacija šahovskog programa od strane nadležnog Ministarstva, izrada priručnika za učitelje te onog vizualnijeg za djecu, osoposobljavanje s licencama učitelja s šahovskim dijelom te šahista s pedagoškim dijelom bi trebao biti put uz naravno opremanje škola šahovskom opremom.
Kako vidite regionalnu saradnju i šta možete poručiti našim čitaocima?
Sa predsjednikom crnogorskog saveza, gospodinom,
Jovanom Milovićem, sam se viđao na kongresima FIDE i Evropske šahovske unije(ECU) te s obzirom da smo generacijski bliski mogu reći da imamo sličan pogled na dosta stvari. Takođe aktivni smo i u Mediteranskoj šahovskoj asocijaciji, i ta asocijacija nakon jednog neaktivnog perioda će opet moći ponuditi priliku za saradnju. Meč između najboljeg crnogorskog velemajstora,
Nikole Đukića i našeg bivšeg prvaka Evrope, velemajstora
Zdenka Kožula, je takođe bio jedan hvale vrijedan potez u pravom smjeru. Poručio bih da se što više okrenu šahu jer u današnje vrijeme smo na sve strane zatrpani sadržajem koji nas tjera da pasivno primamo informacije, dok će šah činiti upravo suprotno. Svježina misli i promišljanje nas čini puno zadovoljnijim i spremnijim za svakodnevne obaveze.
)){kind=small}
