-Piše: Dragan Mraović

Jezik je ogledalo duha naroda, ali je ono prilično izgrebano u Srbiji, a nedopustive su manipulacije njime u Crnoj Gori. U obje države srpski jezik se podređuje jeziku medija i naših politikantskih najčešće jadno obrazovanih glavara (diploma nije dokaz obrazovanosti), a ne usvaja se čitajući književna djela. Kultura govora je svedena na oskudno „oratorstvo“ političke elite i stalno prisutnih TV komentatora za sve i svašta, pa jezik postaje neotesan i primitivan, baš kao što su i nosioci tog procesa. Sintaksa im je nepoznata, a leksika sve samo nije srpska. Prednjače u tom primitivizmu naši glavari. Gospodarčić je otvarao nekakav „šoping mol“, i još tvrdi da se situacija u zemlji „dramatično“ poboljšala!? Boris Tadić je obećavao neki „motor vej“. Ne kažu tržni centar i autoput, jer im to nije „in“! I neki „pikenrol“ se igrao u Srpskoj ligi još prije 50 godina i za nas je to bio samo šablonski okret uz dodavanje. Na TV-u su neki „moderatori“, a ne voditelji. Ni za pet vjekova osmanlijskog jarma nije srpski jezik upropašćen kao za dvadeset godina dosmanlijskog nasilja nad jezikom u Srbiji i to „po difoltu“. U Beogradu je svega oko 16 odsto natpisa na javnim mjestima na ćirilici (u Novom Sadu 18 odsto). Krši Ustav i Vlada Srbije jer je u natpisima državnih ustanova obavezan i engleski jezik: Vlada Republike Srbije – GOVERMENT OF THE REPUBLIC OF SERBIA!? Može li se zamisliti da u Engleskoj neko napiše tako što na francuskom, ruskom, kineskom, ili srpskom jeziku? Ali zato u Beogradu svi natpisi na radnjama pišu se na engleskom, kao u Londonu. To se nameće preko medija, vladinih struktura i NVO, pod pritiskom iz inostranstva, jer se želi da, parafrazirajmo papu Benedikta Šesnaestog, „gubitak naših korijena bude kraj srpske civilizacije“. A plodno tlo za to je naša politička i prosvjetna „komifo elita“ a la Sterija.

Dr Rajna Dragićević, profesor za srpski jezik Filološkog fakulteta u Beogradu, kaže da je srpski jezik u našem društvu na tako niskom novou, jer novi način komunikacije i neprimjerene društvene pojave ugrožavaju opštu kulturu govora, naročito kod mladih. „Skoro sve nove riječi, koje već nekoliko godina prikupljam iz štampe, imaju snažno pejorativno obilježje, jer su nastale za imenovanje pojava koje gledamo u gruboj svakodnevici rijalitija, uličnog kriminala i političkih obračuna. Vrijeme antikulture nalaže rušenje uzora, normi i mjere. Pitanje pozajmljenica postalo je sporedno u odnosu na ogroman broj vulgarizama u javnoj komunikaciji, namjerno kršenje gramatičke i pravopisne norme i svođenje svih stilova na neformalni, razgovorni.“

Srpski jezik i ćirilica su dodatno ugroženi u Crnoj Gori, jer su zvanično protjerani, iako najveći dio naroda govori srpskim jezikom. Profesor Rajna Dragićević vjeruje da će se „nova crnogorska vlast suočiti sa nagomilanim ekonomskim i epidemiološkim problemima, koji će joj, pretpostavljam, biti u prvom planu, a u vezi sa srpskim jezikom i ćirilicom očekujem da će se promjene odvijati sporo i da će još dugo biti više simboličke nego suštinske. Ipak, dužni smo da pokažemo više razumijevanja prema svojim crnogorskim sunarodnicima i manje nestrpljivosti. Treba da podržimo i pozdravimo svaki napor koji se u crnogorskoj politici čini da bi se zaštitio srpski jezik. Primjećujem da moje kolege srbisti iz Crne Gore s optimizmom gledaju na budućnost i vjeruju da će dosta toga moći da se promijeni u vezi sa statusom srpskog jezika i ćirilice, čak i bez promjene Ustava. Nadam se da će se nova vlada s njima konsultovati i poslušati njihove predloge.“

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---