-Piše: Nik Gašaj

U Crnoj Gori predstoji popis stanovništva 2021. godine. Popis je veoma značajan iz više razloga: za uvrštavanje u svjetsku statističku evidenciju, za uključivanje u određene međunarodne razvojne projekte, za razna naučna istraživanja, za brojna praktična rješenja državnog i društvenog razvoja, koja se temelje na podacima dobijenim putem popisa stanovništva. Tu je i niz drugih rješenja koja se baziraju na podacima prikupljenim putem najobuhvatnijeg istraživanja u prostoru – popisa stanovništva.

ZAŠTITA IDENTITETA

Etnokulturuloška obilježja – izjašnjenje o nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, maternji jezik, vjeroispovijest važna su pitanja u višenacionalnim, multijezičkim i multireligijskim zajednicama, a takva je Crna Gora. Podaci o etnokulturnim karakteristikama stanovništva Crne Gore od velikog su značaja u kontekstu integracija i politike zaštite manjinskih prava. U preambuli Ustava Crne Gore je navedeno da je opredjeljenje građana Crne Gore da žive u državi u kojoj su osnovne vrijednosti sloboda, mir, tolerancija, poštovanje ljudskih prava i sloboda, multikulturalnost, demokratija i vladavina prava. Zatim, u članu 79 Ustava jemčena su posebna manjinska prava i zaštita identiteta pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Takođe, u članu 15 Okvirne konvencije Savjeta Evrope za zaštitu nacionalnih manjina (1995) propisana je obaveza država ugovornica da „stvore uslove potrebne za efikasno sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u kulturnom, društvenom i ekonomskom životu, te u javnim poslovima, naročito onima koji ih se neposredno tiču”.

DRUŠTVENA STVARNOST

Svi oni koji nastoje da osporavaju ili da relativizuju značaj etnokulturnih obilježja, u stvari, osporavaju društvenu stvarnost Crne Gore, tj. njenu multikulturalnost, što kod manjina stvara osjećanje besperspektivnosti suživota. Stoga je nedavna inicijativa NVO Centar za demokratsku tranziciju (CDT) da se prilikom popisa stanovništva planiranog za narednu godinu ne prikupljaju podaci o nacionalnoj i religijskoj pripadnosti i o jeziku, politički neprihvatljiva, a stručno nezasnovana. Jer, poznato je da se ustavne, zakonske i međunarodne obaveze Crne Gore ne mogu implementirati bez relevantne i validne statistike stanovništva po nacionalnoj pripadnosti. Zatim, izjašnjenje građana na popisu stanovništva o svojim etnokulturološkim obilježjima je njihovo neotuđivo demokratsko i ljudsko pravo, i to pravo im ne može niko uskratiti, pa ni „demokrate” i „eksperti” iz CDT-a. Zbog toga je dobro što su novi mandatar za sastav Vlade Crne Gore, prof. dr Zdravko Krivokapić i njegov ekspertski tim odmah odbacili takvu inicijativu kao besmislenu i štetnu za međunacionalne odnose i državu Crnu Goru. Takođe, ne mogu da vjerujem da neko pod konceptom građanske države podrazumijeva: „Crnu Goru sa građanima ali bez naroda”.

U savremenom svijetu ne postoje čiste nacionalne ili čiste građanske države. Društvo može biti liberalno i pravedno, ako poštuje raznolikost. Pravi test demokatije ne ogleda se samo u odnosu prema pojedincu već i prema nacionalnim manjinama. Stoga je u multinacionalnim državama uvijek aktuelan problem u odnosu većine i manjine. Crna Gora kao država u realnosti je u isto vrijeme i zajednica građana i zajednica nacionalnih kolektiviteta, kao oblik istorijske ravnoteže građanskog i nacionalnog.

Povodom predstojećeg popisa stanovništva u Crnoj Gori oglasili su se i iz Evropske unije i poručili da bi sve nacionalne odluke o prikupljanju podataka o etničkoj pripadnosti, religiji i jeziku trebalo da se zasnivaju na principu samoizjašnjavanja.

Nacionalnost, jezik i vjeroispovijest spadaju u civilizacijske tekovine čovječanstva.

Poznato je da nacionalnost, jezik i vjeroispovijest spadaju u civilizacijske tekovine savremenog čovječanstva. Takođe, neophodno je uvažiti savremeno evropsko poimanje pojma čovjeka-građanina kao poliidentičnost, tj. čovjeka kao bića porodice, nacije, konfesije, kulture, tradicije, regije i sl. Svi su ti oblici značajni kao prostori za ispoljavanje čovjekovih potencijala. Ovo bi teoretičarka Edgora Morena označila kao unitas multipleks. A u stvari to su osnovne ćelije pluralizma i multietničkog i multikulturalnog društva. Stoga u Crnoj Gori niko nema razloga da krije svoja etnokulturuloška obilježja i da ih ne iskazuje na popisu stanovništva, jer je to civilizacijski čin i spada u duhovnu kulturu svakog čovjeka.

Na drugoj strani, individualno je pravo pojedinca kako će se izjasniti na popisu stanovništva po etnokulurološkim obilježjama, i to pitanje ne smije se ispolitizovati. To treba da bude slobodno i otvoreno izjašnjavanje, bez ikakvih pritisaka sa strane. Drugim riječima, građani treba da budu slobodni da iskažu svoju nacionalnu pripadnost. Po tom pitanju oni ne treba da imaju nikakvog straha, niti da time politički kalkulišu, jer je to osnovno ljudsko, etičko i civilizacijsko pravo.

Treba istaći da su se u Crnoj Gori od 1948. do 2011. godine, na svim popisima stanovništva, građani izjašnjavali i o etnokulturuloškim obilježjama – nacionalnost, odnosno etnička pripadnost, maternji jezik i vjeroispovijest. Normalno, takvu praksu je neophodno primjenjivati i u predstojećem popisu stanovništva, kao i u svim sledećim popisima i to niko ne smije dovesti u pitanje, jer je to demokratsko pravo građana. Građani znaju ko su i šta su, kao i kojim jezikom govore. Takođe, državni organi su odgovorni za obezbjeđivanje slobodnog i demokratskog popisa stanovništva. S tim u vezi treba vjerovati da će Monstat obezbijediti stručne i odgovorne popisivače različitih nacionalnosti.

Naučne studije ukazuju da u savremenim evropskim državama postoje statistički podaci o etničkoj i vjerskoj strukturi stanovništva.

I, da zaključim, budućnost Crne Gore nije u etnonacionalnoj i etnokulturalnoj „neutralnosti”, kao ni u etnocentrizmu, i u privilegijama jednih a diskriminacija drugih, nego u etnonacionalnoj pravdi i multikulturalizmu, u jednakosti i ravnopravnosti svih građana i svih nacionalnosti, kako bi svi građani osjetili da je ona njihova država, i to ne samo u formalno-pravnom smislu, nego i u stvarnosti, u fakticitetu.

Takvo saznanje mora da ima u vidu svaka oficijelna politika u Crnoj Gori. Jer, kršenje manjinskih prava i potiskivanje manjinskog osjećaja nacionalnog identiteta može da ima negativne reperkusije sa dalekosežnim političkim posledicama u interetničkim odnosima. To jača, umjesto da slabi, nelojalnost nacionalnih manjina. Iskustvo zapadnih demokratija pokazuje da je najbolji način obezbjeđivanja lojalnosti nacionalnih manjina prihvatanje, a ne osporavanje njihove nacionalne osobenosti i njihovih manjinskih prava. Stoga, baza statističkih podataka je neophodna za vođenje antidiskriminatorske politike i ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava, kao i za izgrađivanje stabilne demokratije u Crnoj Gori.

(Autor je politikolog)

---