-Autor: Jens Turau

Tako je moralo biti: tokom čitavog ljeta Njemci su se prepustili varljivom osjećaju sigurnosti, vjerujući da situacija sa korona-pandemijom više neće biti tako loša kao negdje drugdje. Sve u svemu, većina Njemaca uspjela je da se izbori s ograničenjima koja su uvedena na proljeće – ukoliko se izuzmu brojni umjetnici, manji samostalni preduzetnici, vlasnici barova – oni koji su tim mjerama bili teško pogođeni i koji sada u još većem broju zaista moraju da strahuju za svoju egzistenciju.

Ali postojala je i podrška javnosti. Angažman zaposlenih u bolnicama i zdravstvenim službama bio je toliko veliki da se stvorio osjećaj da je najgore prošlo. Zabluda. Broj novozaraženih se ovih dana drastično povećava i njemačka savezna vlada sa premijerima pokrajina sada povlači kočnicu za slučaj opasnosti. Sada se na mjesec dana povlačimo u kuće i čekamo – kao što je to bilo i proljetos.

NIKO NE ZNA UZROK

Tražiti krivce je uzaludno – a to je i razlika u odnosu na prvu fazu ograničenja u martu i aprilu: niko zapravo ne zna zašto, ali broj zaraženih naglo se povećava. Da li zbog zloglasnih, privatnih žurki? Ili zbog mladih koji su se u velikom broju okupljali i slavili po parkovima? Da li je bilo ispravno uskratiti boravak u hotelima putnicima koji dolaze iz područja s velikim brojem zaraženih, što su neke pokrajine brzopleto učinile, a što je na sudovima za samo nekoliko dana ocijenjeno kao nezakonito?

Postoje istraživanja koja pokazuju da takva putovanja gotovo uopšte ne utiču na broj zaraženih. Ali premijeri pojedinih pokrajina ipak su donijeli takve odluke. Već tada je bila očigledna panika od neizvjesnosti koja se valja ka Njemcima. Ukupan broj zaraženih u Njemačkoj i dalje je manji nego u mnogim drugim, pa i evropskim zemljama. Ali povjerenja u to da političari, kao tokom proljeća, stvari rješavaju mirno i razborito, sada više nema. Hoteli sada moraju da se pomire s tim da je u novembru privatni turizam zabranjen. Samo, ko još želi negdje da putuje, kad ionako nema otvorenih restorana?

Barovi i restorani moraju ponovo da budu zatvoreni, kao i opere i koncertne dvorane. Zabranjena su velika okupljanja, privatni kontakti trebalo bi da budu svedeni na minimum. Pa ipak, greška iz proljeća je prepoznata: škole i vrtići trebalo bi da rade što je moguće duže. To da je i vlada svjesna koliko teško će privreda biti pogođena zbog onog što dolazi, pokazuje njen plan da se kompanijama koje sada moraju da prestanu sa radom, finansijski nadoknadi 75 odsto od zarade koju inače ostvaruju. To će koštati do deset milijardi eura i to je dobro uložen novac.

POTREBAN OSJEĆAJ ZA ZAJEDNIŠTVO

Biće to hladan i tmuran novembar. Sada se, možda i više nego tokom proljeća, traži najbolje demokratska vrlina: osjećaj za zajedništvo. Paziti na one slabije, oduprijeti se onima koji negiraju koronu, koji će svoje divlje teorije zavjere sada podići na nove visine. Problem Njemaca nisu ni Angela Merkel, ni Bil Gejts, ni drugi lideri zle svjetske vlade. Njihov problem je virus čija se opasnost iz dana u dan iznova dokazuje.

Sada se treba nadati da će tihi novembar biti zaokret ka boljim vremenima. To međutim niko ne može sa sigurnošću da obeća. Situacija je takva kakva jeste, drugog izbora nemamo.

dw.com

---