-Piše: Boris Jovanović
Ne znam baš na koju šumu je mislio. A ne znam hoće li kao svaki hajduk čekati Đurđevdan ili će zapiriti u šumarak na Mitrovdan, jer kod našeg šumara je sve naopačke...
Može biti da je mislio na južnoameričku šumicu ili sibirski šumarak, ko će ga znati...
U našim šumama i gajevima, lako ga je pronaći, sve je to manje-više krčevina...
A šumari, kad promijene kapice i kokardice, pročitaće mu tragove, jer njegove tragove bi i slijepac našao... Za takve tragove i ne treba vid, dovoljan je nos...
Tako da je šumskom čeljadetu i šumskim ljuđima pametnije da se manu šume, nego da se manu u šumu... Ukoliko nije mislio na onu poveću amazonsku, gdje se za pokradene đinđuvice dobija mnogo opijuma... Ako strmekne čak tamo, neka ga.
Ima i on pravo da dane dušom... Srećni mu put, samo neka nam ostavi imunitet.
Ili neka sačeka da se imunitet ugasi, pa onda – trk u najgušću šumu. Da ga više ne gledamo.
Da nas više ne straši šumom. Da nam više ne prijeti svojim šumarima i šumskom elitom.
Mada sam siguran da ih ni šuma ne bi primila. Suviše su oni divlji za šumu, previše su šumski stvorovi. Čak i za šumske standarde. Džaba im i odijela i pokradeni satovi. Džaba im i limuzine i kokainski plijen. Šumska ćud je jača od svega što u šumskom čovjeku prebiva. Ako se odmetne kad gora ogoli, onda je stvarno neobičan šumski stvor, reklo bi se – krupna zvjerka. Ako opet sačeka da gora zazeleni – može mu biti kasno, jer šuma za skrivanje je sve manje... Kako god da okrene, najbolje da se sakrije u sopstvenu šumu, u unutrašnju nevidjelicu. Da se šćućuri kao zec u logi, da ne izlazi iz samog sebe.
I da se, kao neki nekada negdje, pravi mrtav. Može ponekad da klimne šumskom glavom i da procvili: Slažem se... i to je to. A biće da će tako biti. Biće da je zaboravio šumu još kad je zašumorila u naopakoj mu izjavi. Biće da se uplašio od šušnja, pa da je zato pomenuo šumu. Biće da njegova šuma nema veze sa šumom, nego sa strahom. Biće da je rekavši „šuma” mislio na bjekstvo, a ne na odbranu. Šta li bi branio, kad bi branio...
I ako misli da brani, šta će mu šuma. Ne treba mu šuma pored ove šume u koju je pretvorio državu koja će opet postati država. Ne treba on da brani državu, jer kad brani državu, on zapravo brani šumu. U njegovoj državi vladaju šumski zakoni. Kurjački. Zakoni grabljivaca.
Pa, ako će to da brani, onda odista mora da strmekne u šumu. Ili da se mane ćorava posla.
I da lijepo prizna. Jer, nije dovoljno pobjeći u šumu. Ponekad se mora iz nje izaći...
(Autor je književnik)
)){kind=small}
