-Piše: dr Blažo Zlopaša

Istorijski trenutak kada je Crnu Goru obasjalo sunce slobode ne smije biti kompromitovan, jer ovo nije pobjeda nijednog čovjeka imenom i prezimenom, ovo je pobjeda naroda. Ova pobjeda naroda ohrabruje jer je pobijedila Crna Gora, u prvom redu mladost spoznajom puta predaka, a trebalo bi da se nastavi i pobjedom mudrosti, moralnih vrijednosti i diplomatske vještine. Akteri ovog sudbonosnog istorijskog događaja ne smiju zaboraviti obećanja data narodu, moraju poštovati njegovu žrtvu za ostvarenu slobodu, prvi put na dostojanstven i miran način narod je poslao jedan autokratski režim u neslavnu istorijsku prošlost. Taj režim biće upamćen po korupciji, nepotizmu, pohlepi, partiokratiji, nepoštovanju nauke i profesionalnosti, po medijskoj neprofesionalnosti njima naklonjenih medija, dominaciji šarlatana na važnim državnim funkcijama, nefukcionalnosti institucija koje su temelj pravne države, a sve te falinke nadvisila je duboka podjela naroda. Istorijska, sudbonosna pobjeda olovkom desila se prvi put nakon sto godina! Narod traži njegovo oteto, neprocjenjivo bogatstvo koje je poodavno izgubio; mir, slobodu, demokratsku i pravnu državu u kojoj će nosioci vlasti biti institucije, a ne pojedinac. Nova vlast mora biti temeljena na moralnim principima. Starogrčki filozof Aristotel tvrdio je da je moral pojam vrline i moralnosti, temelj časnog čovjeka i pred očima je vidio samo slobodnog atinskog građanina. Moral je unutrašnja snaga čovjeka koja mu omogućava da svoje prirodne osjećaje i osobine dovede u sklad i harmoniju sa samim sobom. Čovjekov moral je pretpostavka za njegovo ispravno djelovanje; prvo, a što je najteže, da upozna sebe i djelovanje prema sebi, a tako i prema drugima. Osjećaj moralnosti čovjeku pomaže da spozna svoje poroke i otkloni predrasude, pohlepu i da ne zalazi u kriminal i korupciju. Sve ovo, zbog strasti vlasti i pohlepe, crnogorski vlastodržac nije vidio...

Ova veličanstvena pobjeda njegoševske Crne Gore, smjena autoritarne vlasti ostvarena demokratskim procesom je poruka da Crnogorci najviše cijene slobodu i mir! Ne može se osporiti da je za mudro rukovođenje narodom ka pobjedi najzaslužnija i da je najveći teret iznijela Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Vladajući DPS polomio se na diskriminatorskom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti i na impresivnim biblijskim litijama. Pod mudrom dirigentskom palicom Mitropolije crnogorsko-primorske SPC, narod se nije pretvorio u nemisleću gomilu, jer ljudima je lakše vladati pobuđujući njihove strasti nego starajući se o njihovim interesima, na čemu se zasnivala vladavina diktatora, produbljujući tenzije i podjele. Bilo je nezamislivo da će vladar koji je odgajan u duhu komunizma, samoupravnog socijalizma i floskuli „bratstva i jedinstva“ na kraju prihvatiti pravašku frankovačku ideologiju Ante Starčevića: „Srbi su vlaški nakot zreli za sjekiru“. Na Starčevićevoj srbomrzačkoj ideologiji temeljena je monstruozna NDH. U tu monstruoznu tvorevinu ugrađena su dva crnogorska izroda Sekula Drljević iz sela Ravni u Morači i Savić Marković Štedimlija iz Pipera na čijoj se srbomrzačkoj ideologiji temeljio program vladavine DPS-a sa zastavom i himnom. Veću sramotu režim nije mogao prirediti Crnogorcima nego da ustaju na himnu jednog fašiste i vijore njegovom zastavom! Frankovačka ideologija koju je prihvatio crnogorski vladar, kao poslednju varijantu kameleonskih odlika, najjača je ideologija na Balkanu, jača i od kominustičke. Hrvatski narod nikako da se oslobodi tog ustaškog balasta, a kako kaže Igor Mandić: „U Hrvatskoj još cvjeta ustaštvo. Malo humanizma, a puno tuđmanizma. Za sve što se uvezlo u Hrvatsku s građanskim ratom kriv je samo Tuđman. Od njega počinje sve. Zloduh koji je uništio to malo plemenitog postojanja...“ Pravaško-frankovačka ideologija, koju je usvojio DPS, kao da nikad nije poražena. U „Hrvatskom tjedniku“, koji je odštampan u 100.000 primjeraka pisalo se o crnogorskom jeziku, koji nema nikakve veze sa srpskim jezikom. To u crnogorskom parlamentu Nikšićanka, uvijek s fascinatorom na glavi, simbolom britanske kraljevske porodice, šeširom iskrivljenim na jednu stranu čime uljepšava sjednice parlamenta, „naučno“ dokazuje, riječima: „ Hoće da nam oduzmu i crnogorski jezik. Kažu da ne postoji. Može li biti veći dokaz da crnogorski jezik postoji, jer najljepšim crnogorskim jezikom govori Matija Bećković. Moram da kažem, veliko hvala Matiji Bećkoviću što njeguje, govori crnogorskim jezikom i potvrđuje da on postoji!“

A na kraju besjede dama sa fascinatorom na glavi stropoštava se u ambis neznanja: „ Ali, ipak moram naglasiti da je Matija Bećković neprijatelj Crne Gore!“ Eto, njenu „nauku“ ne podupiru amerikanski i austrijski jezik!?

Litije su dostojanstvom zadivile svijet, a u njima su učestvovali i pripadnici drugih vjeroispovijesti. Vaskrsla je Crna Gora koja će biti pravna i demokratska svojina građana svih vjeroispovijesti i slobodnih ljudi, bez podjela. Mojoj Nikšićanki s fascinatorom na glavi hoće da „otmu jezik“, a Vrhovniku, mom Nikšićaninu hoće da „otmu krov nad glavom“, pa on najvaljuje bježanje u šumu, a ljudi iz šume samo su ubijali!

Uvjeren sam da će SPC u Crnoj Gori, nakon ukidanja inkriminisanog zakona, nastaviti s mudrošću, u korist naroda, koji je ustao da brani svoj duhovni identitet, koji je Crnu Goru očuvao kroz vjekove. Crkva ne bi smjela da se miješa u državne političke procese, jer joj tu izvjesno i nije mjesto. Crkva ima svoj vjekovni duhovni poredak koji se ne smije narušavati uticajem političkih prilika i ne smije aktivno učestvovati u njima. Nova crnogorska vlast nasleđuje katastrofalnu ekonomsku situaciju. To će lakše prebroditi od identitetskog preobražaja. Tokom tridesetogodišnjeg perioda stasavale su generacije u miljeu kriminala, korupcije, pohlepe, mržnje, podjela crnogorskog bića i međusobnog suprotstavljanja konfesija. Pobjedom razuma prestaće proizvodnja „neprijatelja Crne Gore i nacionalnih izdajnika“ što je bila dimna zavjesa za bogaćenje i pljačku narodnih dobara.

---