Nikšićanin Budimir Ratković optužuje ljekare Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) da nakon godinu i više nisu mogli da utvrde da mu je potrebna operacija diskusa kičme, ali da, i pored toga, neće da mu izdaju uput za liječenje u Boegradu kod eminentnog ljekara koji mu je predložio hitnu operaciju. Ratković je za „Dan” istakao da su neurohirurzi iz Kliničkog centra tek nakon što su pročitali izvještaj specijaliste sa Vojno-medicinske akademije Ljubodraga Minića zaključili da mogu da ga operišu.

– Nemam povjerenje u ljekare koji godinu dana nisu mogli da ustanove da mi je potrebna operacija diskus hernije. Za to vrijeme stanje mi se znatno pogoršalo, teško hodam, obje noge mi stalno trnu i kao da su od drveta. Sve teže hodam i bojim se da, ako na vrijeme ne budem operisan, mogu da završim u invalidskim kolicima. Već godinu dana, koliko ljekari prate moje stanje, samo sam dobijao terapije, infuzije i ljekove, a niko od naših neurohirurga i neurologa nije pomenuo operaciju. Nedavno sam poslao snimak neurohirurgu Miniću, koji mi je rekao da ne smijem da čekam i da moram da operišem kičmu. Otišao sam na pregled i kod ljekara iz Kliničkog centra Srbije koji dolazi u jednu privatnu kliniku u Podgorici, koji je u izvještaju naglasio da je operacija jedino rješenje. Već mjesecima kad god sam pošao u Klinički na pregled i snimanja, ljekar koji me vodio nije mogao sam da utvrdi šta se nalazi na snimku, već je odlazio na odjeljenje da se konsultuje sa kolegama. Poslije toga su samo napisali izvještaj i propisali terapiju. U takve ljekare nemam povjerenja i neću da rizikujem da me operiše neko ko za godinu dana na osnovu snimaka nije mogao da utvrdi da mi je neophodna operacija – ističe Ratković.

Kaže da je konzilijum KCCG juče odbio da mu izda uput za liječenje u Beogradu, zahtijevajući da ga oni operišu.

– Prvo mi je pomalo trnula desna noga i ruka, i to je trajalo mjesecima, a onda se stanje mnogo pogoršalo. Ne mogu da se penjem uz stepenice bez držanja za ogradu, svaki kamen na putu mi je velika prepreka. Sve to mi se dešava zbog neznanja ljekara i pravovremenog liječenja. Nevezano za ovaj slučaj, imao sam udes sa automobilom i oštećena mi je kičmena moždina u vratnom dijelu i tada su me liječili tabletama dok nijesam počeo da padam na ulici. Nakon toga su me uputili u Beograd gdje sam operisan i koliko-toliko mi se stanje poboljšalo – kaže Ratković.

Navodi da ima dvije solucije da se liječi o trošku države u Klinički centar Srbije, što omogućava Fond zdravstva, i da plati operaciju kod neurohirurga Minića.

– Operacija košta 2.500 eura, ali smatram da kao neko ko je ovdje zaradio penziju imam pravo da se liječim o trošku države u Beogradu. Smatram da je bolje da me operiše neko ko je odmah utvrdio u čemu je problem, nego mladi ljekari koji mjesecima nisu znali šta mi se dešava sa kičmom. Problem traje već dugo vremena i nadam se da ću uspjeti da se operišem i nastavim normalno da funkcionišem – kaže Ratković.

D.B.

---

Iz KCCG bez odgovora, operacija košta 2.500 eura
Iz Kliničkog centra „Danu” nisu odgovorili zbog čega pacijentu kojem ljekari te ustanove nisu mogli da utvrde dijagnozu odbijaju da izdaju uput za liječenje van države.

Ratković kaže da je u nemogućnosti sam da plati operaciju u Beogradu ukoliko odbiju da mu izdaju uput, te apeluje na građane koji mogu da mu pomognu.

– Ovo je izuzetno težak period za mene i moju porodicu, ali vjerujem da ćemo izaći jači. Pokušaću da dođem do neophodne dokumentacije za liječenje u Beogradu, ako ne, moraću da se snalazim kako da platim operaciju, koja samo košta 2.500 eura. Kako je javnost obaviještena od rukovodstva KCCG zbog epidemije se ne vrše operacije diskus hernije, tako da, ako ostanem da čekam ljekare u ovoj ustanovi, niko ne zna kada bih bio operisan – navodi Ratković.