Kulturno-duhovna manifestacija „Trg od ćirilice” od 15. avgusta u Herceg Novom otvara svoja vrata za sve ljubitelje kulture, čuvare narodne tradicije i ljude dobre volje koji vole svoj jezik i pismo.
U vrijeme velikih promjena, poricanja i preimenovanja u našem narodu, kada su se gotovo sve crnogorske ulice i trgovi odrekli ćirilice i srpskog jezičkog standarda, hercegnovski „Trg od ćirilice”, utopljen u moru latinice oko sebe, svijetli i svjedoči stamenost i ljepotu jedne kulture i jednog jezika koji su danas veoma ugroženi u zemlji koja je njihova kolijevka. O ovom, već tradicionalnom kulturnom događaju, čiji je cilj da nas podsjeti ko smo i da nas podstakne da čuvamo i unapređujemo svoj kulturni izraz, razgovaramo sa sveštenikom
Radomirom Nikčevićem, hercegnovskim arhijerejskim namjesnikom, direktorom IIU „Svetigora” i jednim od organizatora i urednika ove manifestacije koja je zadobila ozbiljan publicitet ne samo kod nas, već i širom pravoslavnih zemalja.
• Kako je nastala ova manifestacija i šta je njen cilj?– Sadašnjost bez razumijevanja prošlosti i bez dodira sa njom biva oskudna, nepotpuna i nerazumljiva. Čovjek je biće kontinuiteta i iskustva, a ne biće vječitih promjena i početaka. Zbog toga i odbacivanje onoga što čini njegov identitet, ili personalitet i subjektivitet jednoga naroda, dovodi do ozbiljnog zaostajanja u kulturnom razvoju sa dalekosežnim negativnim društvenim i političkim posljedicama, čega smo u Crnoj Gori svi svjedoci. Naši vlastodršci i donosioci zakona, zbog višedecenijskog monopola na vlast, koja je uzgred totalitarna i ateistička, nijesu se ustremili samo na Crkvu i crkvenu imovinu, oni ne „kradu” samo svetinje, oni hoće i da nam „ukradu” identitet, da naprave neki drugi narod od nas. Na tome istrajno rade decenijama. „Trg od ćirilice” već duži niz godina ima za cilj čuvanje svetinje jezika, pisma, duhovnosti u tranzicionom društvu nesigurnosti kakvo je savremeno crnogorsko društvo koje grca u svojim, vještački izazvanim, polarizacijama i podjelama. Naša ljudska priroda teži istini i smislu, a kultura je proces kojim čovjek, kroz obrazovanje i vaspitanje, postaje sve ono za šta mu je Bog, stvarajući ga, dao mogućnost da može postati. To bi bio i visoki i krajnji cilj Crkve kao krovne i integrativne institucije našeg naroda, a i „Trga od ćirilice” kao tijela koje sprovodi tu ideju.
• Koliko se ovogodišnji program razlikuje od programa prethodnih godina?– Namjera i cilj su nam isti kao i do sada, ali okolnosti u kojima se organizujemo mnogo su drugačije. Socijalni inženjering, kome smo i bez svoje volje i pristanka mjesecima izloženi, odradio je svoje. Zbog mjera zaštite, izolacije i zatvaranja koje sprovode naše vlasti, zbog pandemije koja je zahvatila cijeli svijet, morali smo program da skratimo sa mjesec na trinaest dana, i da redukujemo i teme i učesnike. „Trg od ćirilice” počeo je 15. avgusta na dan slave zaštitnika Herceg Novog, hercega Stefana, a otvorio ga je mitropolit
Amfilohije besjedom o Sv. Petru Cetinjskom, u Njegoševoj školi na Toploj. Od 13 večeri, u Herceg Novom će biti devet, dvije u Podgorici, a sama završnica 28. i 29. avgust program će biti u Manastiru Morača. Posebno nam je žao zbog naših eminentnih gostiju i prijatelja iz inostranstva: Rusije, Srbije, Bugarske i Republike Srpske koji ne mogu da dođu, a koji su davali pečat ovoj manifestaciji. Ipak, i sa domaćim snagama nadamo se da će publika ove godine u programima na Trgu prepoznati nastavljački duh službi, litija i molitava za mir ljubav, pravdu i bratsko pomirenje i biti zadovoljna onim što smo pripremili.
•
Za razliku od tradicionalnih društava koja su u prvi plan stavljala Boga i čovjeka, sadašnji sistemi, kakav je i ovaj u kome mi živimo, Boga odbacuju, a u prvi plan stavljaju novac i korist. Kako se i da li se uopšte kulturom i ljepotom može uticati na „svijet koji u zlu leži”?– Po svim anketama koje su u Crnoj Gori rađene, od svih institucija, ljudi najviše vjeruju našoj Crkvi. To je ono što bi psihologija nazvala „nagomilanim povjerenjem”, i mada je lični uticaj naših arhijereja i sveštenika veliki i nesporan, duhovno je pravilo da ako si došao u ime Hristovo, ako imaš nešto da kažeš, ako ljude privodiš Hristu, a ne sebi, onda će ti oni sami dolaziti, ne moraš nikoga da tražiš, ni da obavezuješ. Najbolja potvrda za to su višemjesečne i neprekidne litije koje su nas sve iznenadile, a koje su se desile u ime Hristovo i za pravdu Hristovu, u trenutku kad su ljudi osjetili ličnu odgovornost koja ih je oslobodila straha. Tertulijan je govorio da je ljudska duša po prirodi hrišćanka i da svaki čovjek prirodno teži dobru. Složen je i težak zadatak pomagati ljudima da dođu do sebe, ali, uz Božiju pomoć, taj zadatak može da ima i pozitivno rješenje. Zato je i „Trg od ćirilice”, od svog osnivanja usmjeren na očuvanje i umnoženje svetinje: svetinje ljudskog života, a onda i svega onoga što je čovjeku neophodno za razuman i utemeljen život.
•
Na „Trgu od ćirilice” se dodjeljuju dvije nagrade: „Pečat Hercega Stefana” i „Ćiriličnik”. – Prvih godina smo dodjeljivali samo nagradu „Pečat Hercega Stefana” pojedincima koji su srpsku kulturu zadužili istrajnim radom i visokim dometima, a posljednjih nekoliko godina pridružili smo i nagradu „Ćiriličnik” koju dodjeljujemo institucijama, čuvarkama svetosavskog duha i nosiocima srpskog nacionalnog identiteta, pameti i samosvijesti. Nagrade su ove godine pripale književniku i novinaru sa Kosova
Živojinu Rakočeviću i Udruženju književnika Crne Gore.
Ž.J.
Jubileji o kojima će se govoriti na Trgu
• Koji su to istorijski događaji i teme o kojima će ove godine biti riječ?
– Ove godine slavimo značajne jubileje: 800 godina od Sabora u Žiči kada je Sv. Sava izgovorio čudesnu, i do današnjeg dana obavezujuću za nas pravoslavne hrišćane, Besjedu o pravoj vjeri, takođe je 800 godina od kada je Sv. Sava napisao Zakonopravilo (Krmčiju) jedan od najkompletnijih pravnih zbornika u Pravoslavnoj crkvi, koji je postao i osnovni zakonik velike Ruske carevine, 190 godina je od prestavljenja Sv. Petra Cetinjskog. Ove godine je i stogodišnjica od obnove Pećke patrijaršije i 70 godina od upokojenja patrijarha Gavrila Dožića, čija je Sabrana djela štampala „Svetigora” i koja ćemo ovdje i promovisati. 140 godina je od upokojenja pjesnika Disa i 125 od smrti Ljube Nenadovića.
)){kind=small}
