- Autor: Klaus Šteker

Odjednom je spomenuta konkretna suma – deset miliona eura za genocid. Novinske agencije su se pozvale na namibijski list „The Namibian”, koji je citirao predsjednikovog portparola. A on se pozvao na govor predsjednika Hagea Gejngoba s početka juna. Tada je namibijski predsjednik rekao da njemačka ponuda za obeštećenje zbog kolonijalnih zločina u tadašnjoj njemačkoj jugozapadnoj Africi nije prihvatljiva. Dodao je da je takva ponuda „uvreda za Namibiju“. Zaista je takva suma sramno mala, ona bi osporila svaku ozbiljnost Njemačke u namjeri da popravi stvari. Deset miliona eura ne mogu biti rezultat petogodišnjih pregovora koji su vođeni sa prekidima. Bitka kod Vaterberga u kojoj je njemačka kolonijalna sila slomila ustanak naroda Herero prije 116 godina bila je uvod u masovne zločine nad tim narodom koji su završili u genocidu, koji je Njemačka priznala kao prvi genocid 20. vijeka. Mada postoje različiti podaci o detaljima uništavanja naroda Herero, i o broju žrtava, mada činjenice bivaju ponekad instrumentalizovane, ne može se ni uljepšati ni osporiti fakat da se radi o genocidu.

Moraju da uslijede uspješan završetak razgovora i zvanično izvinjenje.

Još 2015. šef njemačkog pregovaračkog tima, demohrišćanin Rupreht Polenc, najavio je završetak pregovora do isteka tadašnjeg mandata Bundestaga, dakle do 2017. A sada se nagađa da bi pregovori mogli da se završe 2021. godine.

Dogovoreno je da se javnosti ne predočavaju detalji pregovora. A suma od deset miliona eura i dalje nije ni potvrđena ni demantovana. Polenc je u izjavi za „DW” samo rekao: „Ne znam odakle ti brojevi“. Dobro obaviješteni izvori navode da će predložena suma biti daleko veća i da će biti usmjerena na zdravstvo, školstvo i infrastrukturu. I to, po mogućnosti u dijelu zemlje koji je tada bio najviše pogođen. Tek na kraju bi uslijedilo zvanično izvinjenje i molba za praštanje. Najbolje bi bilo da sve to izgovori njemački predsjednik u Namibiji. Naravno, ljudi u Namibiji bi morali da prihvate to izvinjenje. Oni će, između ostalog, njemačke namjere mjeriti i po konkretnoj sumi koju su spremni da ulože. Tu ne pomaže ni činjenica da Namibija u Africi dobija najviše njemačke pomoći u razvoju po glavi stanovniku, te da je od sticanja nezavisnosti 1990. u zemlju upućeno preko milijardu eura pomoći.

Njemačka je došla u situaciju da mora da objašnjava otkud takve sume, a namibijski predsjednik Gejngob znaće to politički da iskoristi. Njemačka strana izbjegava po svaku cijenu pravno – obavezujuće termine kao što su „reparacije“ ili „obeštećenje“ – na engleskom reparations – govoreći radije o „zacjeljenju rana zajedničke istorije“. To onda ljuti namibijsku stranu. Njoj je važno upravo to – materijalno obeštećenje koje mora biti daleko veća od deset miliona eura. Tako će i biti. To je vjerovatno jasno i njemačkoj vladi i njemačkim pregovaračima.

dw.com

---