Pobjednicima Konkursa za najbolje rukopisne knjige godine za poeziju i prozu, u kategoriji afirmisanih stvaralaca, i mladih koji dolaze juče su na svečanosti u „Srpskoj kući” u Podgorici uručena priznanja Udruženja književnika Crne Gore i Književne zadruge Srpskog narodnog vijeća (SNV).
Nagrade su dobili: Vojislavu Karadžiću iz Nikšića za rukopis zbirke poezije „Otvorenih očiju”, Todor Živaljević Velički iz Podgorice za rukopis romana „Knjiga zabluda i iluzija”, kao i, u konkurenciji mladih autora, Marijana Babović iz Podgorice za pjesničku zbirku „Igre ćutanja”, Vasko Šćekić iz Berana za zbirku poezije „Poezija o ljubavi i životu” i Ivan Grbović iz Pljevalja za zbirku pripovijedaka „Tamni vilajet”.
Nagrađenima su uručene plakete i novija izdanja knjiga UKCG, a dio nagrade je štampanje i promovisanje njihovih knjiga, koje će se pojaviti na Sajmu knjiga u Beogradu.
Laureate je pozdravio direktor Književne zadruge Srpskog narodnog vijeća Momčilo Vuksanović, koji je naveo, između ostalog, da je ova ustanova dala veliki doprinos afirmaciji književnika koji stvaraju na srpskom jeziku i pišu ćirilicom.
– Ovo je naš doprinos očuvanju srpskog jezika i ćiričičnog pisca i srpskih institucija kulture u Crnoj Gori – zaključio je on.
Predsjednik UKCG Novica Đurić je govorio o značaju konkursa za mlade autore koji nagradom postaju članovi Udruženja, kao najstarije strukovne kulturne intitucije u našoj zemlji.
– Jedan od naših zadataka je da ove mlade autore promovišemo, njihove knjige izložimo na svim onim manifestacijama gdje Udruženje učestvuje – naveo je Đurić.
On je istakao značaj podrške dnevnih novina „Dan” naglašavajući da samo na stranicama naše kulturne rubrike uvijek ima mjesta za pisce Udruženja književnika Crne Gore i mlade autore koji pišu na srpskom jeziku.
Prof. dr Dragan Koprivica je obrazlažući odluku žirija, koji su pored njega činili i pisci Perivoje Popović i mr Aleksandar Ćuković, istakao da su odluke o laureatima donijete jednoglasno, što govori o kvalitetu najboljih rukopisa među brojnim koji su bili u konkurenciji.
U svojoj zbirci „Otvorenih očiju” Karadžić „piše perom iskusnog pisca, a sam podatak da je profesor ruskog jezika i književnosti, da je diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, takođe govori o širini njegovih književnih interesovanja”, zaključio je Koprivica.
Karadžić se uspješno ogleda i u poeziji, piše svoje „znakove pored puta”, to jest, kratke forme, isječke iz života i stvarnosti, aforizme, ima deset zbirki poezije, prevođen je na ruski, poljski i bjeloruski, zastupljen je u relevantnim književnim časopisima. Uspješno prevodi sa ruskog, dosad je prevodio nobelovca Josifa Brodskog, Cvetajevu, Kuprijanova i druge ruske velikane.
– Todor Živaljević Velički je stvaralac iza kojeg stoji širok opus, a Bog mu je podario više talenata, pa je i pisac na slikarskom platnu, i slikar vremena na stranicama svojih knjiga, a takav je upravo i u svom najnovijem romanu „Knjiga zabluda i iluzija”. U toj knjizi dominira glas pobunjenog građanina i pjesnika, koji u prozi oslikava vrijeme današnje, obilježeno tamnim slikarskim valerima, koje Todor Živaljević Velički osvijetljava u ravni građanskog i kreativnog bunta – kazao je između ostalog, Koprivica. Riječ je o još jednoj knjizi, dokumentu pisca koga sve rane svoga roda bole, ali i one, direktno nanesene njemu samome i njegovim najbližima, naveo je Koprivica.
U svoje i ime Živaljevića Veličkog zahvalio je Vojislav Karadžić.
– Primajući ovu nagradu Todor Živaljević i ja ispunjeni smo radošću, posebno ako je žiri u našim ostvarenjima našao ono što je tražio. Možda su prepoznali našu težnju da stvari i pojave u našem društvu nazivamo pravim imenom, naše pozvanje posvećeno srpskom jeziku i srpskom biću i najsavršenijem svjetskom pismu, po doktoru Veberu. Ne izmišljamo novi jezik, ne kalemimo novu istoriju i novu vjeru. Naš jezik srpski je svevremeni, ugaonik istorije stameni, a naša je vjera tvrda da ne može biti tvrđa – poručio je Karadžić zahvaljujući u svoje i ime Živaljevića Veličkog.
Osvrćuči se na rukopis Marijane Babović prof. dr Koprivica je istakao da mlada poetesa u njemu traga za vlastitom personalnošću, svrhom ljubavi, sagledava misiju zaljubljene žene u vremenu i prostoru.
U svojoj knjizi pripovijedaka Ivan Grbović, profesor književnosti koji predaje u Osnovnoj školi u Kosanici kraj Pljevalja, u formi opoetizovane proze „sagledava istoriju svijeta preko čuvenih vojskovođa i vođa naroda, prati mitske poruke vremena i ulogu čovjeka kao jedinke, koji po njegoševski predstavlja jednu slamku među vihorove, nastoji da odgonetne svrhu začaranog kruga u kojem se nalaze pojedinci i narodi svijeta”, kazao je Koprivica.
Treći nagrađeni mladi autor, Vasko Šćekić iz Berana, u svom rukopisu sa više od pedeset pjesama, pjeva o ljubavi, smislu ljudskog postojanja, sudbini čovjeka, sačinjava stihove o vječnoj ženi u koju je pjesnički, lirski subjekt zagledan kroz vrijeme i prostor”, primjetio je predsjednik žirija.
Nagrađene knjige biće štampane i promovisane u Crnoj Gori i na sljedećem Sajmu knjiga u Beogradu.
S.Ć.

Prilika za put do čitalačke publike
– Veoma sam ponosan što sam dio ovog velikog društva. Veoma sam radostan što je žiri prepoznao ono što ja najviše volim, a to je poezija. Hvala im, jer ovo je moja prva nagrada i snažan vjetar u leđa koji će uticati da nastavim da pišem – kazao je Vasko Šćekić iz Berana, koji je nagrađen za rukopis zbirke stihova „Poezija o ljubavi i životu”.
Ivan Grbović je naglasio da nagrada UKCG i Književne zadruge Srpskog nacionalnog vijeća znači, jer kako je rekao, „danas mladim piscima u današnje vrijeme veoma teško”.
On je istakao da UKCG pruža sjajne prilike za promociju što mnogo znači piscu koji traži put do čitalačke publike.

Hej narode uspavani, digni glavu, okrilati...
Radeći na nagrađenoj zbirci Karadžić je, kako je rekao, stalno mislio na riječi velike pjesnikinje Cvetajeve da „u ovom svijetu postoje dva neprijatelja blizanca neraskidivo vezana, sitost sitih i glad gladnih”.
„Plašim se da je preostalo malo vrline, da dogorjeva poslednja luča smisla i razuma”, kazao je on i izrazio zebnju da „sve hrli sudnjem danu”.
„Na nama je da ne dozvolimo da svjetlost ne progleda, da porok ne skapa u stidu, da uže za vješanje pravde ne završi na vješalima”, kazao je Karadžić i završio svoju besjedu stihom:
„Hej narode uspavani/ digni glavu, okrilati,/ ovom jadu i čemeru, moraš jednom na put stati./