-ŽABLjAK – Izgradnja stambena zgrada koju je za potrebe zaposlenih na Žabljaku 2017. godine počeo da gradi Fond za solidarnu stambenu izgradnju daleko je od završetka, a obećani rokovi probijeni su u više navrata. Budući stanari, iako su uplatili učešće od 20 odsto, a pojedini i više od toga, gube nadu da će se „žabljački Skadar na Bojani” ikada završiti, a oni useliti u obećane stanove. Budući stanari pitaju Fond za solidarno stambenu izgradnju zašto putem usmene komunikacije odstupa od potpisanog predugovora i želi novim ugovorom da ih prisili da odmah podignu kredit i uplate preostali novac što je u suprotnosti sa članom 3 iz predugovora koji jasno definiše da se 20 odsto uplati odmah a ostalo nakon završene etažne izgradnje stana.

– Zašto insistiraju da novac uplaćujemo na račun izvođača radova, a ne na račun Fonda, kad mi nijesmo potpisali ugovor sa firmom iz Prištine, niti kupujemo stan od njih već od Fonda. Da li je to jedan od dokaza neraščišćenih računa između Stambenog fonda kao poslodavca i izvođača radova firme iz Prištine, a ceh da mi platimo – pitaju budući stanari.

Fond solidarnosti ih je, kako tvrde, dosad više puta obmanuo po pitanju rokova završetka radova na zgradi. Pitaju i zašto se odstupilo od glavnog urbanističkog projekta, te u tavanu dogradilo 200 m2, što je dovelo do problema dobijanja građevinske dozvole za uknjiženje prostora.

Istovremeno, rizik koji je trajne prirode je sumnja da je sve vrijeme dosadašnjeg nivoa izvođenja radova na zgradi, izvođač finansijski i materijalno bio ugrožen, pa se postavlja pitanje da li je izvođač radova u potpunosti ispoštovao dosadašnju gradnju po projektu prilikom ugrađivanja materijala ili je usled loše finansijske situacije bio prinuđen da kupuje najjeftiniji materijal i ugrađuje ga mimo standarda. U prilog ovoj konstataciji ide i sumnja zašto je Fond kao investitor, istovremeno bio sam sebi nadzorni organ nad građevinskim radovima izvođača.

– Rizik sa kojim bismo se suočili ukoliko bismo potpisali ugovor prije potpunog završetka stambene zgrade je da damo novac „nepoznatom” izvođaču radova i da on jednog dana nestane iz naše zemlje i da mu ne možemo ništa na sudu. Ili, da podignemo kredit i prenesemo sredstva na Fond solidarnosti prije završetka rada, a isti u međuvremenu, kako se najvaljuje, ode u stečaj. Ili u svakom slučaju da dođe do daljeg odugovlačenja rokova pa da čekamo još pet ili deset godina na završetak zgrade, a većina budućih stanara su podstanari. Ako je već ovo realnost, ne smijemo dozvoliti sebi i taj luksuz da pored otplate redovnog kredita dođemo u situaciju vanrednih troškova gdje ćemo vršiti popravku zgrade, usled eventualnih propusta izvođača, i tako cio svoj ne samo radni već i životni vijek radimo za otplatu najskuplje zgrade u istoriji Crne Gore – zabrinuto izjavljuju budući stanari.

Zato predlažu da se Opština kao inicijator izgradnje stambenog objekta angažuje i stavi u pravnu zaštitu svojih zaposlenih, a takođe insistiraju da se država, odnosno Vlada Crne Gore, kao osnivač Fonda za solidarnu stambenu izgradnju, anagažuje i stavi u zaštitu zaposlenih ove visokoplaninske opštine.

– Od Vlade, kao osnivača Fonda i Opštine kao partnera u projektu, tražimo da iznađu pravo i realno rješenje kako bi se problem riješio, odnosno započeta zgrada kvalitetno i u što kraćem roku završila. Tražimo da se, ako se radovi odmah ne nastave, raskine ugovor sa Fondom, jer je isti zbog neispunjenih a u više navrata datih obećanja, već uveliko izgubio naše povjerenje. Nakon toga pronađe novi investitor koji će u dogovorenom roku okončati izgradnju stambene zgrade. U najgorem slučaju, tražićemo raskid naših ugovora sa Fondom u cilju povraćaja uplaćenih sredstava, dok ne bude kasno.

Jer, kako poslije svega ovoga da imamo povjerenje u Fond solidarnosti koji je dosad uradio otprilike polovinu poslova uz probijanje rokova i uz nepoštovanje većine stavki iz predugovora. Zato ostaje nam po narodonoj „use i u svoje kljuse“. Tako da smo principijelni i složni u jednom a to je da je potpisani predugovor naš pravni zavjet po pitanju rješavanja problema stambenog pitanja na ovoj zgradi – zaključuju budući stanari zgrade koju je Fond za solidarnu stambenu izgradnju započeo još prije tri godine a nikako da se završi. A rok je bio 150 radnih dana.

V.Š.

---

Solidarnost s visokom cijenom
Stanari pitaju zašto im je Fond solidarnosti, baš pod imenom „solidarnost” ponudio jednu od najjačih cijena u Crnoj Gori kada je opštepoznata činjenica da se u svim svjetskim zemljama daju posebni benefiti i podsticaji za život i opstanak stanovništva u ekstremno planinskim mjestima kakvo je i Žabljak.

– U srećnim zemljama prisutna je tendencija da se stanovništvu u planinskim mjestima daje novčani dodatak na život u otežanim uslovima, a posebno se obezbjeđuje stambeni prostor, maltene besplatan i dodjeljuje u cilju spasavanja prostora od depopulacije, deagrarizacije, senilizacije, feminizacije i devastacije planinskih krajeva, što je u našem slučaju u suprotnosti sa geostarteškom politikom ravnomjernog regionalnog razvoja sjevera i juga. U Švajcarskoj, Norveškoj, Austriji, Bavarskoj, Španiji, Jermeniji, Gruziji, Peruu i Čileu, stanovnicima planinskih krajeva nude na trajno korišćenje kuće u vlasništvu države i od 50.000 do 100.000 dolara da privuku ljude da tu dođu i ostanu da žive – ističu stanari.