Građani Srbije već nedjelju dana protestuju u Beogradu i u više gradova u zemlji, ali je primjetno da se iz večeri u veče okuplja sve manje ljudi. Predsjednik Dveri
Boško Obradović prokomentarisao je da je osipanje zapravo „zatišje pred buru“ i da je uvjeren da protesti ne mogu stati. Kako je istakao, građani više nemaju drugi kanal preko kojeg mogu da izraze svoje nezadovoljstvo, osim na ulici koja je postala „narodni parlament“. Prema njegovom mišljenju, u prethodnoj nedjelji dana izdvojile su se tri grupe zahtjeva oko kojih mogu da se ujedine svi demonstranti – oslobađanje više od 150 građana uhapšenih na protestima i odgovornost policijskog vrha za brutalna prebijanja, zatim smjena Kriznog štaba za suzbijanje korona virusa, te poništavanje „lažnih izbora“ i formiranje prelazne vlade stručnjaka koja bi obezbijedila uslove za poštene i slobodne izbore u roku od devet do dvanaest mjeseci.
– Sve naše razlike treba ostaviti za vrijeme kada Srbija ponovo bude slobodna i demokratska zemlja, do tada je najvažnije postići jedinstvo oko ovih važnih i konkretnih političkih zahtjeva. Protesti, iako treba da budu mirni i nenasilni, ne smiju da budu ni neaktivni i mrtvi. U borbi protiv nedemokratskog režima dozvoljen je svaki oblik demkratskog otpora: i protesti, i demonstracije, i građanska neposlušnost, i blokade puteva, i blokade državnih institucija – poručio je Obradović.
Oglasio se i akademik
Matija Bećković ocjenom da su svi mladi ljudi koji su prebijeni u uhapšeni na protestima prethodnih dana u Srbiji „sigurno prethodno nešto uradili, što samo policija zna, a neće da nam kaže“. Bećković je rekao da je situacija takva „kao da se na ulici pojavio neki treći narod koji se nikoga ne tiče“.
– Jedni kažu da su najbolji, drugi da su najgori, a mi ne znamo ništa, niti nam oči pomažu, jer ništa nije kao što izgleda. I onaj crnac kojeg su ubili u Americi prije toga je sigurno nešto uradio, ali mi ne znamo šta. Moramo da im vjerujemo na riječ. I za tog sina Petra Škundrića čuo sam da je neki skroman dječak, ali čim je Škundrićev sin, njega se odriču sve druge stranke, pa i SPS – rekao je Bećković. Istakao je da u vrijeme kada je u Srbiji „velikom većinom pobijedila parola „Sve za našu decu“, u Srbiji šetaju djeca razbijene i krvave glave“.
Akademikov cinizam uperen protiv bahatosti vlasti našao je i adekvatnu ilustraciju među uhapšenim mladim ljudima. Riječ je o
Bogdanu Raoniću, dvadesetogodišnji student na prestižnom fakultetu Politehničkih nauka (Ăcole Polytechnique) u Parizu, stipendista francuske vlade. Uhapšen je prošle nedjelje poslije protesta u Kragujevcu i 48 sati proveo u pritvoru. Bogdan je oslobođen, jer nije bilo dokaza da je učestvovao u protestu, a njegova majka je rekla da je njenom sinu za „48 sati slomljen patriotizam“. Puna dva dana roditelji nisu imali informacije gdje je, šta je s njim i zbog čega je uhapšen. Odličan student i stipendista Vlade Republike Francuske, đak generacije, „vukovac” u Matematičkoj gimnaziji, osvajač nagrada na matematičkim takmičenjima, u gluvo doba šalje roditeljima poruku: „Uhapšen sam, ništa nisam kriv.” Poslije traumatičnog iskustva, hapšenja i dva dana provedena u pritvoru, Bogdan je ponovo s porodicom.
– Ja svoja osjećanja ne želim da napišem. Napisaću samo da će ovaj truo sistem ići na fabrička podešavanja, a svi koji su ovo naredili/napravili/hapsili/mučili biće prvi vraćeni na fabrička podešavanja. Kunem se da ću da uradim sve što je u mojoj moći da se ovo što se meni i mojim drugarima desilo, ne desi nikome više – poručio je Bogdan preko društvenih mreža.
M.Nj.
)){kind=small}
