U pismu odanom prijatelju i poštovaocu Kapusu, datiranom 23. decembra 1903. iz Rima, Rilke piše: „Neću da ostanete bez pozdrava od mene kad nastupi Božić i kad vi, usred pjesničkog raspoloženja, teže no inače nosite svoju osamljenost. Ali ako tada opazite da je ona velika, radujte se tome; jer šta bi bila osamljenost (tako pitajte samog sebe) koja ne bi imala veličine; postoji samo jedna osamljenost, i ona je velika i ne podnosi se lako, i gotovo svima nailaze časovi kada bi oni nju rado zamijenili za bilo kakvu, ma koliko banalnu i jeftinu zajednicu, za privid i najsićušnijeg slaganja sa prvim koji naiđe... Ali možda su to upravo oni časovi u kojima osamljenost raste...”
Ovo je djelić pisma koje je jedan od najvećih njemačkih pjesnika uputio mladom pjesniku Francu Ksaveru Kampusu, poznatijih kao „Pisma mladom pjesniku” u kome Rilke razotkriva sušitnsku sudbinu pjesnika. Tu vrstu iskustva podijeliće i u prepisci sa Marinom Cvetajevom i Borisom Pasternakom.
Rajner Marija Rilke, jedan od najvećih njemačkih lirskih pjesnika, rođen je u Pragu za vrijeme najveće moći austrijske carevine, u porodici siromašnog činovnika plemićkog porijekla. Školovao se u oficirskoj i trgovačkoj školi, studirao je istoriju umjetnosti, ali ono što je najvažnije jeste činjenica da je vrlo rano počeo da piše i da uči jezike.
Rilke je bio pjesnik neizrecive čežnje svjetski putnik koji je u predahu između dvije inspiracije kretao na put. Proputovao je Njemačku, Italiju, Austriju, Rusiju, Francusku, Sjevernu Ameriku, Skandinaviju i sve susrete, predjele, pretvorio u nezaboravne pjesničke slike. Njegovo djelo smatraju jednim od najsmjelijih pjesničkih sinteza našeg vremena. Pored veoma značajnog opusa na njemačkom jeziku, pisao je na francuskom jeziku („Voćnjaci”).
Od 1899. do 1902. Rilke stvara „Melodiju ljuabavi i smrti” i „Knjigu časova”. Sa „Knjigom slika” objavljenom 1902. Rilkeovo djelo doživljava pravi zaokret, čiji će ontološki ishod u punom smislu doći do izražaja u „Devinskim elegijama”.
Poznanstvo i ljubav sa Lu Andreas Salome, ženom izuzetne inteligencije, otkrila je Rilkeu njegov sopstveni unutrašnji svijet. Kad ju je upoznao u Minhenu 1896. on je imao 21, a ona 36 godina. Kratkotrajan brak sa vajarkom Klarom Vesthof, u kome će dobiti kćerku Rut, ni u čemu neće pomutiti prijateljstvo između njega i Lu Salome.
Poslije deset godina kreativne blokade, Rilke je „Devinske elegije” napisao za jedan dan u dvorcu Devin kod Trsta.
Rilke, pjesnik mistične lepote, koja je u njegovim stihovima jasna, direktna i, ustanovljava u samim elegijama da je i sama ljepota, „svaki anđeo” nešto užasno.
Pjesničke knjige: „Život i pjesme”1894; „Žrtve Larima”(1895), „Meni u slavu” (1900),sabrao je kasnije u dvije knjige. Prva njegova značajna knjiga koja je označila prekretnicu u njegovom djelu bila je „Slikovnica”(1902), zatim „Horarij” – Knjiga o satovima (1905, zatim „Nove pjesme” dva dijela 1907–1908).
Iako je Rilke, po izvještaju svog ličnog ljekara dr Hemerlija, koji je u Valmonu, švajcarskom sanatorijumu, vodio brigu o njegovom zdravlju, o svom pacijentu napisao sledeće riječi: „Misao o smrti za njega je bila tako užasavajuća da ju je izbjegavao do te mjere da nijednom nije pitao od koje bolesti boluje i u razgovoru nikada nije uzimao u obzir mogućnost umiranja”, rekao da je umro od leukemije lično verujem u mit koji svjedoči da je pjesnik umro od uboda ruže: „Ružo, oh, čisto protivrječje slasti, ničiji san da ne budeš ispod toliko kapaka očnih”.
Istinski pjesnici, pjesnici orfejskog nadahnuća, pjesnici božanstvenih riječi, pjesnici tvorci i uništitelji vlastitog života zarad svemoći stiha odista ne umiru od smrtnih bolesti: njihova bolest proizilazi od kobne ljepote, od dubinske spoznaje vlastitog bola i njegove projekcije u svijetu: „Ko sada plače negde u svetu, /bez razloga plače negde u svetu,/nada mnom plače.//Ko se sad smeje negde u noći,/bez razloga smeje negde u noći, /meni se smeje.// Ko sada ide negde u svetu,/bez razloga ide negde u sveti,/ polazi k meni.//Ko umire sada negde u svetu,/bez razloga umire negde u svetu, /pogleda mene...”
PIŠE:
MILICA KRALj
(NASTAVIĆE SE)