- Piše: Dejan Mirović
Riječ ktitor je grčka riječ koja se koristila u Vizantiji da označava fizičko ili pravno lice koje obnavlja ili osniva crkvu, manastir ili školu. U pravnoj teoriji ovu oblast reguliše ktitorsko pravo. Iz Vizantije, ktitorsko pravo i običaji su došli i na prostore srednjovjekovnih srpskih i bugarskih država. Prvi srpski svetac
Jovan Vladimir je još prije 1.000 godina pomagao i obnavljao manastire na obali Ohridskog jezera i u okolini današnjeg Bara i Ulcinja.
Nemanjići su preko dva vijeka podizali manastire, samo je kralj
Milutin podigao oko 40 manastira i crkava. Tradiciju su nastavili
Crnojevići, Balšići, Lazarevići,
Petrovići i
Karađorđevići. Nakon 1945. godine, ovaj običaj izumire.
Josip Broz poput talibana ruši istorijske i crkvene spomenike, čak i kapelu na Lovćenu.
Koliko je poznato,
Đukanović i
Vučić nisu podigili nijednu crkvu. Sa druge strane, fizička lica koja su imućnog stanja nastavili su ovu staru tradiciju. Pored
Novaka Đokovića, jedan od takvih ljudi je
Miodrag Daka Davidović. On je podigao manastir Svetoga Save na Goliji pored Nikišića. Zbog toga je odlikovan od strane srpskog patrijaha Ordenom Svetoga Save prvog stepena. Od strane mitrolita
Amfilohija je odlikovan Ordenom Svetog kralja Milutina zbog obnavljanja manastira u Crnoj Gori.
Miodrag Daka Davidović nije ni u neprijateljskim odnosima sa srpskim vlastima i crnogorskom opozicijom, naprotiv. Zajedno sa njima je pomogao izgradnju „Srpske kuće” u Podgorici koja je otvorena 2019. i na kojoj stoji tabla zahvalnosti Vučiću. Na otvaranju je bio i
Nikola Selaković, generalni sekretar predsjednika Srbije.
Koliko je poznato, prema Daki neprijateljstvo godinama pokazuje samo vlast u Podgorici.
Na takvog uglednog čovjeka izvršen je atentat u prvoj polovini decembra 2019. godine u hotelu „Kraun plaza” u centru Beograda. Davidović je bio u društvu s uglednim episkopom
Joanikijem kada je na njega ispaljen hitac iz snajpera. Samo ga je sreća ili neka viša sila spasila od smrti, jer ga je metak pogodio u ruku. Atentat je izvršen nekoliko dana nakon predlaganja od strane Vlade Republike Crne Gore Zakona o slobodi vjeroispovijesti i par dana uoči njegovog usvajanja u Skupštini Crne Gore i početka litija. Ovakva vrsta atentata nije zabilježena u Beogradu u poslednjih 30 godina. Nikada episkop SPC nije bio u takvoj situaciji.
Ipak, srpski predsjednik
Aleksandar Vučić se već tri mjeseca ne oglašava povodom atentata. Ovo je veoma čudno ponašanje jer srpski predsjednik skoro svakodnevno komentariše mnogo manje važne događaje. Na primjer, u januaru 2020. je povodom odluke tužilaštva da obustavi istragu povodom izvjesnog
Filipa Koraća izjavio da je ta osoba navodno umiješana u ubistva i prodaju nakotika. Zatim je u već viđenom maniru rekao da se svi plaše Koraća osim njega. Tom prilikom je pomenuo izvjesnog
Dragoslava Kosmajca i podsjetio da je ga je samo on 2014. godine označio kao najvećeg narko-dilera u regionu. (Kosmajac je u međuvremenu pušten iz zatvora). Na istoj konferenciji za štampu je Vučić, neprimjereno za predsjednika države, govorio i o atentatu na nekog anonimnog biznismena iz Srbije koji ga moli da osudi napadače na njega iako je na sudu rekao da ne zna ko je pucao na njega. Na kraju je kritikovao i sudiju
Majića koji navodno ništa ništa ne radi. U januaru je Vučić komentarisao čak i atentat na iranskog generala
Sulemanija koji se odigrao hiljadama kilometara daleko od Beograda. Ipak, o tako zaslužnom čovjeku za izgradnju „Srpske kuće”, manastira i crkava, prijatelju vlasti u Beogradu i opozicije u Crnoj Gori, kao što je Davidović, Vučić već tri mjeseca ćuti. Dakle, ne ulazeći u biće krivičnog djela, jer to je posao MUP-a, može se zaključiti sledeće. Neuobičajeno ćutanje Vučića povodom atentata na Daku pokazuje da je uticaj crnogorskog režima na vlasti u Beogradu i dalje veoma jak, u poslvanom, političkom i svakom drugom smislu.