Predsjednica Sindikata doktora medicine Milena Popović Samardžić istakla je u razgovoru za „Dan” da je Ministarstvo zdravlja odgovorno zbog lošeg projekta elektronskog zakazivanja, koji je jednu grupu ljekara udaljio od njihove djelatnosti stvarajući pritom svakodnevnu frustarciju, dok je drugu grupu doktora zaposlenih u bolnicama i Kliničkom centru opteretio do te mjere da je u pojedinim oblastima ugrozio teške bolničke pacijente. Popović Samardžić ističe da je u jednoj bolnici četvoro specijalista bilo angažovano u ambulantama usled čega je cijelo bolničko odjeljenje bilo bez ijednog ljekara. Ona navodi da nijesu urađeni protokoli koji regulišu kvalitet liječenja i garantuju sigurnost ljekarima, što se najbolje ogleda kroz odluke čelnih ljudi, koji zdravstvene usluge za sebe i svoje najbliže, umjesto u Crnoj Gori, traže u Turskoj.

– Iz Ministarstva zdravlja su tom prilikom poručili da odgovornost za praćenje i liječenje hitnih bolničkih pacijenata mogu preuzeti medicinske sestre. Od početka mandata aktuelnog sastava Ministarstva zdravlja nezavisno od stvarnih rezultata svjedočimo jednoj istoj formi saopštenja koja nije u korelaciji sa činjenicama sa kojima su suočeni zdravstveni radnici i pacijenti. Oni su „ponosni na ostvarene rezultate”, kroz svoja saopštenja prepoznaju „zadovoljnog pacijenta i zadovoljne zdravstvene radnike”, „intenzivno rade na poboljšanju uslova rada zdravstvenih radnika i liječenja pacijenata”, čak „intenzivno rade i na unapređenju socioekonomskog statusa zaposlenih u zdravstvu”. Iako i mi sami priželjkujemo ovako optimističnu sliku stvarnosti, realnost izgleda mnogo drugačije. Takođe, iz ovog resora sa posebnim ponosom izdvajaju nabavku najsavremenijih aparata, poput četiri skenera za potrebe opšte bolnice u Beranama, Bijelom Polju, Nikšiću i Specijalnoj bolnici u Risnu. Iako i kao ljekari i pacijenti želimo da raspolažemo najsavremenijim aparatima, istina je drugačija. Pomenuti skeneri se ne mogu pohvaliti kvalitetom slike, namijenjeni su ustanovama sa malim brojem pregleda u cilju brze orijentacije, ali ne i ustanovama poput pomenutih, naročito ako nam je istinski cilj da se smanji opterećenje Kliničkog centra. Česti su komentari kolega da su prethodni skeneri u ustanovama u kojima su već postojali imali značajno bolji kvalitet slike – ističe Popović Samardžić.

Ona podsjeća da ministarstvo u kontinuitetu najavljuje izgradnju nove bolnice u Pljevljima, gradu iz kojeg se odlazi i koji je prepoznat kao grad sa zagađenim vazduhom koji doprinosi povećanom broju oboljelih.

– U Opštoj bolnici u Pljevljima svojevremeno su radila 63 ljekara, danas ih ima samo 22. Većinu specijalizacija koju je ova bolnica raspisala i dodijelila uzalud je potrošila na ljude koji se u Pljevlja nijesu vratili. S druge strane, kolege koje su svoj život vezale za Pljevlja ostajale su bez specijalizacije. Broj Pljevljaka se iz godine u godinu smanjuje zbog sve izraženijih migracija stanovništva. Tako je danas prirodni priraštaj stanovnika u tom gradu nakon Šavnika najniži u Crnoj Gori i iznosi – 9,7 promila prema podacima Monstata za 2018. godinu. Ko će raditi u OB Pljevlja, o kakvom ulaganju od deset miliona govori ministar Hrapović za grad sa velikim problemom aerozagađenja od termoelektrane koje proizvodi hronično oboljele ne samo u Pljevljima, već i u cijeloj CG? Umjesto da rješavamo uzrok obolijevanja, mi pravimo bolnicu za liječenje posledica. Da li je ovo biznis ideja za razvoj grada koji je uzgred rečeno i rodni grad ministra Hrapovića? Ili je u pitanju nedostatak odgovornosti za javno izrečeno, a nikad realizovano? Sa druge strane, Podgorica je grad sa velikim prilivom stanovnika, oko 250.000 ljudi, a iz čijeg strateškog plana razvoja je izgradnja gradske bolnice izostavljena što od Ministarstva zdravlja nije isprovociralo ni najstidljiviju reakciju – navodi Popović Samardžić.

D.B.

---

Dogovor tri strane spriječio odliv novca iz sistema
Popović Samardžić ističe da se sve više novca iz zdravstvenog sistema, kao što i javnost primjećuje, raspoređuje na privatne adrese a sve pod plaštom javno-privatnog partnerstva i mreže zdravstvenih ustanova.

– Postoje i pozitvni primjeri koji ohrabruju. Tako je, na primjer, udruženim zalaganjem direktora Fonda Seada Čirgića, direktora Kliničkog centra dr Jevta Erakovića i potpredsjednice Sindikata doktora Žanke Cerović smanjena ekscesivna potrošnja i odliv novca namijenjen javnom zdravstvu u jednu privatnu kliniku. Pojedinci mogu dosta učiniti, ali konačno rješenje mora biti sistemsko – kaže Popović Samardžić.

Ona navodi da je obećanje premijera Duška Markovića nakratko ulilo nadu da se odnos Vlade prema ljekarima i crnogorskom zdravstvu mijenja.

– Ipak, po ko zna koji put podsjetili su nas da će suštinske promjene zaobići zdravstveni sistem Crne Gore jer on nije na agendi prioriteta Vlade. Čak su iz Vlade za vrlo kratko vrijeme od najavljenih „suštinskih promjena“ vezanih za zarade u zdravstvu došli do „održivih rješenja“. Vlada će izdvajati blizu 26 miliona godišnje za Montenegroerlajnz dok je za povećanje zarada zaposlenih u zdravstvu namijenjeno svega sedam miliona godišnje – navodi Popović Samardžić.



”Podgorica je grad sa velikim prilivom stanovnika, oko 250.000, a iz strateškog plana razvoja je izostavljena izgradnja gradske bolnice, ali to kod Ministarstva zdravlja nije isprovociralo ni najstidljiviju reakciju, navodi Popović Samardžić