-Piše: dr Radomir Prelević

Uživao je brojna gostovanja u mnogim balkanskim i evropskim zemljama. Dakle, sve je to obogaćivalo društveni život Vojislava Vujotića iz živopisne Duge – bratonoške i njegov urođeni optimizam i činilo ga sve šire društvenim, da i u svom ličnom životu djeluje tako vedro i razgranato, čak ni danas ne umije ni da radi ni da priča bez rukoveti varnica, vica i peckalica. U svim mogućim susretima i razgovorima bilo u kućama, kancelarijama, na izletima, putovanjima i najozbiljnijim skupovima.

Otuda su gotovo sve njegove priče, šale, dosjetke, vicevi – njegova muka, njegovo otkriće i duhovno piće, mada lokalizacija radnje možda nije u svakom slučaju iz predstavljenog mjesta. (...)

Što se, pak, tiče sadržaja i strukture ove mnogostruke i tematski „multidisciplinarne“ zbirke (pune smijeha, vragolija, varošarija), dovoljno je skrenuti pažnju samo na odvojeni ciklus „lovčevih zapisa“ – radi uspomena na Vujotićeve lovačke družine duž Vardara i oko Šare, i drugih makedonskih atara do lovćenske kape i kanjona Pive i Morače. Mnoge od tih njegovih pošalica zapažene su i do sada u lovačkoj hronici „Pobjede“. No, srećna je okolnost da su se sada našle još više na okupu, u ovoj knjizi varnica iz lovačkog duha, rijetko gdje do sada najedno publikovane. Njih je namijenio, prije svega, svojim sapatnicima kroz neprohodne terene kamenitog i šumovitog bespuća gorskog i primorskog – sa njihovim odabranim i omiljenim kerovima – „vitezovima“ pasjega kota i života.

Inače, čitalac ove „dračave knjige“ ne smije od njenog uboda da se naljuti na kazivača ili da se sa nekim posvađa zbog promakle bodljikave riječi, već da i autora knjige i date zavrzlame prihvati kao velikog veseljaka i knjigu kao zbornik narodnoga veselja za lakše noći i dane, za prijatno druženje, drugovanje i pričanje. (...)

Zbirka Vojislava Dužanina ima i majstorsko-umjetničku komponentu u tome što se mnoge životne situacije o kojima se govori iskazuju na izuzetno suptilan način, produhovljen, inventivno, bistroumno, elokventno, slatkorječivo.

Kako pisac sam ističe, njihova porodica je krvno vezana za narodnooslobodilačku borbu u kojoj je poginuo njegov brat Ilija, koji je našao svoje mjesto u vječnosti ali i Vojovim stihovima:

„A sad da vam kažem,

Za mladoga Vujotić Iliju,

Što pogibe na vrh Planinice,

Ubiše ga roda izdajice,

Hrabro gine krvniku prkosi,

U najljepšem cvijetu mladosti“.

Želju da tim slavnim saplemenicima – braniocima otadžbine oda zasluženu počast ostvario je poemom „BRATONOŽIĆKI SOKOLOVI“ (1998), za koju naglašava da ju je „namijenio prvenstveno porodicama poginulih Bratonožića u narodnooslobodilačkoj borbi 1941–1945. godine“. Stotinu divnih likova bratonožićkih sokolova i sokolica našlo je svoje prostrano mjesto u preko šest stotina stihova ove poeme. Pjesnikova istinoljubivost i želja da svi Bratonožićki sokolovi budu jednaki u svojoj zasluženoj slavi dolazi naročito do izražaja u njegovim napomenama uz ovu poemu, koje glase:

Dio uvoda ove pjesme, kao i oko 20 poginulih Bratonožića, ovdje pomenutih, ponikao je u narodu kao pjesma tokom 1945. godine. U narodu se tada govorilo da je autor tih stihova pokojni Đorđija Perišin Gogić iz Lutova. Sve stihove te pjesme koje sam zapazio, obuhvatio sam ih ovom pjesmom, a zatim sam dopjevao uvod i opjevao sve bratonožićke borce za koje sam našao podatke te dao i završetak pjesme. Zbog toga mi je bila i ostala želja da (što smatram za pošteno i pravično) da je autor ove pjesme pored mene i pokojni Đorđija Gogić.

„Na spomeniku Bratonožića poginulih u Narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji 1941–1945. godine, koji se nalaze na Lećevištima (Pelev Brijeg), pored pomenutih palih boraca u ovoj pjesmi, upisana su imena još mnogo boraca. Ti borci nijesu obuhvaćeni ovom pjesmom razlogom što za njih nijesam imao podataka. Podatke sam tražio u knjigama kao i u SUBNOR-u Podgorice, ali te podatke nisam mogao dobiti. Zbog toga se izvinjavam porodici boraca koji su pali za slobodu a ovom pjesmom nijesu obuhvaćeni. Istovremeno, molim porodice i rodbinu, kao i ratne drugove tih boraca da po izlasku u javnost ove pjesme dostave autoru podatke koje budu saznali za pojedine, ovdje neopjevane rodoljube. Time bi omogućili autoru pjesme da te borce obuhvati u nekom novom, eventualnom izdanju. Spisak neobuhvaćenih boraca iz Bratonožića naveo sam u prilogu ove zbirke. Međutim, iako sam se trudio da naznačim neobuhvaćene borce, ipak smatram da je spisak nepotpun te bi mi i podaci o tim borcima bili dragocjeni“.


(Nastaviće se)

---