Prvi dobitnici godišnje nagrade „Božidar Milić” za doprinos u oblasti arihitekture su
Đina Prnjat i
Nemanja Mitrović u kategoriji Studentski rad,
Ivan Milošević u kategoriji Realizovani rad i
Vladimir Bojković, za kritičko-teorijski tekst.
Nagradu koja je ustanovljena na inicijativu i pokroviteljstvo porodice Božidara Milića i i Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, Prnjat i Mitrović su dobili za rad „House 100: Post-War Housing, Siria”, a Milošević kao autor projekta „Centar mjesne zajednice Gošići, Tivat” koji jer realizovao za studio AIM. Bojkoviću je priznanje pripalo za tekst „Arhitektura i urbanizam Nikšića nakon Drugog svjetskog rata”.
Dekan Arhitektonskog fakulteta i predsjednik Odbora za dodjelu nagrade
Svetislav G. Popović istakao je da je priznanje koje nosi ime jednog od najznačajnijih arhitekata i urbanista Crne Gore utemeljena sa ciljem da podstiče, razvija i afirmiše kritičko-teorijsku misao iz oblasti arhitektonskog stvaralaštva, urbanizma i prostornog planiranja, zaštite graditeljskog nasleđa i unaprijeđenja nastave iz oblasti arhitekture i građevinarstva, kao i razvoja i afirmaciju kritičko-teorijske misli u arhitekturi, gdje se samim tim ustanovljavaju kriterijumi za njeno vrijednovanje u Crnoj Gori i šire.
– Znanje koje se završava riječima umirjeće brzinom kojom je i došlo na svijet. Izuzetak čine pisane riječi i ostvarana djela, a kada su ta djela osjenčena šarmom lijepih umjetnosti gdje spada i arhitektura, onda je zadovoljstvo posebno, jer ta saznanja ostaju za duga vremena na zadovoljstvo svih nas koji uživamo u toj ljepoti – kazao je Popović.
Član žirija za studentski rad prof. mr sc
Boris Koružnjak, koji je donio odluku za kategorije Studenstski rad i Realizovano djelo sa kolegama prof. emeritusom
Peterom Gabrijelčićem i prof. dr sc
Idisom Turatom, obrazlažući nagradu jednoglasno dodijeljenu Prnjat i Mitroviću istakao je da je žiri bio iznenađen kvalitetom i visokim nivoom studentskih radova na konkursu. On je posebno istakao moralnu komponentu nagrađenog rada naglašavajući da su laureati „uz suptilno razumijevanje životne i porodične kulture Sirijaca, predložili izbjeglicama rješenja koja omogućavaju pristojne domove, dostojne živote i vraćanje ljudskog dostojanstva”.
Obrazložernje za nagradu u domenu teorijskog rada pročitao je prof. dr sc
Nenad Lipovac, koji je odluku donio sa kolegama istoričarkom umjetnosti mr
Mirjanom Miletić Abramović i prof. mr sc
Marojem Mrduljašem. Lipovac je konstatovao da je nagrada uručena jednoglasno i naglasio da nagrađeni rad svjedoči da je grad više od mjesta gdje se nalaze kuće, „već je to naša istorija, sadašnjost i budućnosti”.
Gabrijelčić je istakao da je žiri bio oduševljen nivom radova koji su konkurisali za nagradu u kategoriji realizovani rad. On je kazao da je bilo veoma teško izabrati pobjednika u konkurenciji 15 izuzetnih projekata, ali da je odluka pala vrednujući „po kriterijumima estetike, etike i društvenog uticaja projekta”. Projekat studija AIM „Centar mjesne zajednice Gošići, Tivat” autora Ivana Miloševiać „vrataio je arhitekturi uligu humaniste koja se često potiskuje radi zahtijeva investitora”.
Nakon svečanog uručenja nagrade „Božidar Milić” postavku svih radova pristiglih na konkurs u holu Rektorata otvorio je doajen crnogorske arhitekture i urbanizma
Ratomir Mugoša, koji je poručio maldim arhitektama da nikad ne odustaju od realizacije svojih orojekata, jer je to jedino pravo priznanje za jednog arhitektu.
S.Ć.
Iskren odgovor na čovjekov problem iskazan kroz socijalnu arhitekturu Đina Prnjat je istakla je nagrađeni rad paradigma njenog i Mitrovićevog odnosa prema arhitekturi. Tim stavom su se vodili dok su kao studenti radili rad ali i danas kada se bave profesionalno arhitekturom.
– Riječ je o jednostavnom i iskrenom odgovoru na realan problem čovjekov problem iskazan kroz odgovornu socijalnu arhitekturu – kazala je Prnjat.
Bojković je konstatovao da svoj rad nije pisao samo sa idejom da sačuvaju od zaborava neka djela koja su Nikšiću ostavili u arhitektonsko nasleđe neki od najznačajnijih crnogorskih i jugoslovenskih arhitekata, već da na opominje svaki dan šta imamo u ovom gradu.
– Da li dovoljno cijenimo ono što nam je ostavljeno u arhitektonsko nasleđe, naročito pod naletom investitora i časopisne arhitekture, to treba svaki iskreni arhitekta da upita sebe – poručio je on.
Milošević je primajući nagradu kazao da njegov rad predstavlja estetsku, svedenu i apstraktnu „malu urbanu minijaturu” koja je realizovanma sa malim sredstvima. On je iskazao zahvalnost što je njegovu zamisao neko prepoznao kao primjer kako bi trebalo da arhitektura interveniše u javnom prostoru.