-Piše: Ilija R. Miljanić

Jorgovani uvijek cvjetaju poslije zime.Tuđemilstvo s povorkom u Nikšiću, gradu tame i industrijskog škarta, šokira na Dan vojske sve radoznale prolaznike, koji su izbezumljeno provirivali da vide šta sve dopremi bojna Boškovićeva garda na pločnik slobode. Montenegrijska svita s vlasnikom i predsjednikom Montenegra otpozdravi novim jezičkim stilom grupici vojnika, plaćenika u NATO ruhu, koji otpjevaše pjesmu koju niko nije razumio. Sročili su novu poskočicu i tako nadmašili sve istorijske građe do danas. Vladalačka kaznena narodna ekspedicija (predsjednik, premijer, predsjednik skupštine i dr.) odala je poštu kralju Nikoli i heroju Ljubu Čupiću. Zakleše se da ih neće iznevjeriti dok je Tuđemila i oca „montenegrina” voljenog Tita koji najviđenije Crnogorce proleterijata strpa na Goli otok da zaborave svoje porodice. Iz poruka vladalaca može se naslutiti da ih je neko dobro obučio da pohule na vjeru prađedovsku. Naravno, moćna Rotšild grupacija s engleskom ložom ima udjela u povijesnoj vojnoj povorci u gradu Nikšiću gdje seponovo sahranjivao Bog, gradu gdje je želio da se sahrani kralj Nikola, ali strah ga odvede u zapadne vode da spasi glavu Car junaka...

Parada vojne sile Montenegra izvede dva „napada” helikopterima za gašenje požara, i s tri zaostala lovca- orla vjerovatno iz jugo skladišta ili im je pozajmio saborac Vučić. Uglavnom, avioni su u brišućem letu uspjeli da otjeraju sve ptice s lipa koje su nekada krasile nikšićki trg zaljubljenih. Šačica radoznalog naroda pobjegla je glavom bez obzira, a privremeno ograđeni trg čuvao je gospodare, tjelohranitelje i vojne muzičare. Nova zastava s Tuđemila odstranila je sve crnogorske bitke i megdane. Pita se poneko šta bi ovo, gdje su Grahovac, Carev Laz, Fundina, Vučji Do, Krisi i drugi viteški bojevi starih Crnogoraca-Srba koji položiše svoje glave za Crnu Goru?!

Uzimajući za godinu proslave dana montenegrijske vojske 1042., dakle prije podjele hrišćana(1053.) osmišljena je propaganda da se ne bi slučajno moglo govoriti o Svetom Savi i Svetosavlju. Ova igra ima i značenje koje vodi otimačini crkvene imovine koja se poklapa s tuđemilstvom (1042.).

Prema tvrdnjama nekih izvora, vladar Montenegra je želio da prisustvuje dočeku srpskog patrijarha u Grbalju, ali je bio daleko kod svojih nalogodavaca iz SAD-a. Naravno, pred izbore su uvijek potrebni pohlepni i policijski Srbi za prevarantske rezultate na političkim i drugim poljima idolopoklonstva.

Pločnik u rodnom Nikšiću ima puno prostora za postavljanje kipova i bista raznim „dahijama“ vječne vladavine. Novi vječni „gazda“ jahaće na vrancu, sprema se postolje s istočne strane pločnika trga da poklopi Car junaka sa zapadne strane Trga slobode.

Vladajuća svita u Montenegru kroji i prekraja sve do čega stigne novom osnovom vjerskog bogohulstva i teške jeresi gdje vladaju nove vladike crnogorske autokefalije čija je osnovna nauka poker aparat i preferans u hladovini za vrijeme ljetnjih žega...

Oluja se približava... I tri viteza joj kreću u susret. Prvi da bi sačuvao tajnu svog gospodara, drugi da bi dobio ruku žene koju voli, a treći da bi zario bodež u samo srce te oluje...

Beskrajna je današnja brzina vremena, još veća izgleda onima koji gledaju unatrag, dok im klecaju koljena...

---