NIKŠIĆ – Slučajan susret između Pive i Gacka prije pet decenija spojio je Radivoja i Desanku Tomović. On iz Golije kod Nikšića, ona iz Gacka, tada jedna država, danas dvije. Uprkos daljini koja ih je samo fizički razdvajala, svega tri mjeseca bila su dovoljna da se rodi ljubav, i to preko pisama.

-Tada nije bilo telefona, pisali smo pisma koja su putovala po nekoliko dana. Ubrzo, ja sa bratom odem u Gacko i isprosim je. Danas to ne bi moglo tako, prisjeća se Radivoje (71) daleke 1969. godine kada je zakoračio u bračni život.

Nevjestu je, kazao je on, doveo u Goliju, u nemaštinu, u kuću gdje su njegovi roditelji odgajali osmoro djece. Međutim, u domu u kojem vladaju zdravlje i sreća, ne osjećaju se drugi nedostaci, a u tom vremenu bilo ih je dosta.

-Kako je koje od nas stasavalo, tako smo selili u Nikšić, kad se koje udavalo ili ženilo pomagali smo jedno drugom, osam kuća smo u ovom gradu napravili. Ostali smo časni i pošteni i ugledni do danas, samo da naše potomstvo tako nastavi. Kako je moj otac bio srećan sa nas osmoro, a danas ja sa svojom familijom, želim da moju djecu takva sreća kroz život prati. Ja i moja Desanka sve smo zajedno radili i u volji i u nevolji. Svuda je sa mnom ponijela pola, a bio sam i oštar, ali je ona to sve „svarila” fino. Hercegovka, vjerovatno na njihov način, uz osmijeh ističe Radivoje.

Izrodili su četvoro djece, tri kćerke i sina i svi su danas porodični ljudi koji su sa svojom djecom organizovali proslavu „zlatne svadbe” svojim roditeljima. U porodu njihovom je i osmoro unučadi, kao i najmlađi član porodice, jednogodišnji praunuk Danilo, za kojeg i Radivoje i Desanka kažu da im je život „zasladio”. A u pola vijeka zajedničkog života bilo je i gorkog, kojeg su velikom ljubavlju i međusobnim poštovanjem prevazilazili.

-Sve se prebrodilo, a danas našu sreću vidim u sreći naše djece, unučadi i praunuka. Svi su se lijepo snašli, rade pošteno, po onoj narodnoj „prljave ruke čiste pare broje”, zadovoljna je Desanka koja kao i suprug broji 71. godinu života.

Rođena je u selu Kazanci, koje pola pripada Goliji, a pola Gacku. Njih šestoro djece rano su ostali bez oca, pa su s majkom odselili u Gacko. Pomagala ih je ujčevina, pa to što su siročad i što je vladala nemaština nijesu, kaže ona, mnogo osjećali.

-Nakon udaje posvetila sam se odgajanju djece, ali se radilo i štošta drugo. Plela sam, čistila, bez dana osiguranja, samo da se zaradi da se djeca podignu i zbrinu. Isplatilo se, imaju svoje porodice, ali pomažu jedno drugom, a i nama, iako nam ne treba, donose i „šakom i kapom”, istakla je Desanka.

B.B.

---

Umjesto prstena, sat kao vjerenički „biljeg“
U njihovo vrijeme, prisjećaju se supružnici Tomović, igranke su bile mjesto gdje su se mladi sastajali, zaljubljivali. I s njima je bilo tako, ali su pisma bila okosnica njihove tromjesečne veze. Nakon prvog slučajnog susreta, Radivoje i Desanka vidjeli su se još jednom, na igranci.

-Sa njom su bili sestra i brat, a ja nekako krijući uspjeh da joj dam svoj sat s ruke. Nijesam imao prstena, a ni para, pa pomislih da sat, koji je tada bila velika stvar imati, bude vjerenički „biljeg” i obećah da ću sa svojim bratom doći po nju. Onda pomislih ako me prevari đavo neka nosi, no mi žao sata. Ali je sve ispalo dobro, ispričao je Radivoje.