-„Čovjek bez sluha”, ili odavno poznati po jednostavnijoj varijanti – ČBS, ove godine obilježavaju 25 godina tokom kojih rade ono što vole. A time ne može da se pohvali baš svako. Posebno ako je taj „rad” bavljenje rokenrolom u zemlji Srbiji. Miki Radojević, pjevač i gitarista benda, ističe da je bend uspio da evoluira, napreduje i postavi sebe na zasluženo mjesto na sceni ne mijenjajući svoj stav i osnovni zvuk.

- Budno pratimo svjetske tokove, pratimo produkcijske trendove, ali i sa ovako zavidnom „kilometražom”, mi smo i dalje četiri iskrena lika koji se na najotvoreniji način obraćaju svojoj ili široj publici, baš kao i prije 25 godina. Naravno, ljudi sazrijevaju, pa taj pank u nama više nije dječački i galamdžijski, jer postoje i mnogo mudriji načini da se nešto saopšti u megafon. Ako bi „Čovjeka bez sluha” upotrijebili kao metaforu, tu se, čini mi se, stvari u društvu nisu puno promijenile. Izbjegavam negacije i bilo kakvo negativno zračenje iz svojih usta ili olovke, ali „gluvih” je i previše - kazao je Radojević.

Ljav album snimili su na „domaćem terenu” u Kragujevcu, a Radojević ističe da je najteže i najljepše svirati „kod kuće”.

- Koliko god je aktuelni album po mišljenju mnogih kvalitetan, mi prosto uživo sviramo toliko dobro da sve pjesme zvuče još „veće”, krupnije i efektnije. Najteže a najljepše jeste svirati „kod kuće”, ali razlog snimanja lajva u Kragujevcu je jer tako dolikuje, htjeli smo da u snimak uđe „navijanje” naših sugrađana koji su nam velika podrška u karijeri pa stoga mislimo da je to i njihov album, a da se ne lažemo – tu smo imali i najpogodnije uslove da napravimo dobar audio zapis. Lakše je donijeti par sprava u svoj grad nego iz svog grada transportovati i sebe i cio cirkus negdje drugdje samo da bi se šepurio kako sviraš po regionu - dodao je muzičar.

Iako više od dvije decenije traju na muzičkoj sceni, Radojević kaže da i dalje vjeruju da rokenrol može da promijeni svijet.

- Kakvi bi smo to inače ljudi bili sve ovo vrijeme? Da smo u manjini – jesmo, plus ne bih da ispadam klinac i sad ovde serviram neke Vudstok zaluđice. Ali dobar je kovač onaj koji kuje svaki dan. Zamisli da ti na koncert dođe njih 13, ali vjernih. I ti kao odsviraš 13 minuta i odeš - dodao je Radojević i otkrio da li na urbanoj muzičkoj sceni Srbije ima bendova koji mogu da pokrenu stvari.

- Generalno: Ima ideja, ima štofa, ali nažalost većina bi lake poene. I OK, osvoji se po neki, ali…

Znaš ono kad te učiteljica malo pusti na lijepe oči, a i ajde, dijete je iz dobre familije? Onda pređeš u peti razred, pa ne znaš koji je glavni grad Francuske. A da ponovim i hiljaditi put: trud, drugarstvo, poštovanje, podjela rada, zrno po zrno pogača… Ne možeš sa 18 da budeš „wauu” nekome ko isto ima 18. Bilo kako bilo, mi kao jedan ne baš tako imućan i moćan bend strašno podržavamo, poštujemo, pa čak ako možemo i „guramo” svaki mladi domaći bend vrijedan pažnje, ili bar iskren u svom pokušaju da „jede leba od pjevanja”.

Priredila:A.Š.

---