Nakon nastupa na jednom od najprestižnijih regionalnih džez festivala – Nišvilu, kvintet „Nikkka” preksinoć je svirao i za publiku u Podgorici, u velikoj sali KIC „Budo Tomović”. Koncert je segment njihove mini turneje po regionu, a dio je projekta „Balkan Routes – Roots” (Balkanski putevi i korijeni). Cilj projekta je da se na scenu ponovo vrate i predstave tradicionalne pjesme Balkana. Publika je u izvođenju
Nikoline Kovačević (vokal) i njene instrumentalne pratnje
Aleksandar Ivanović Šljuka (klavir),
Katarina Radivojević (perkusije),
Nemanja Nikolić (klarinet) i
Dušan Popović Lipovac (gitara), čula brojne pjesme, od kojih neke nepravedno zaboravljene. Muzičari su neke obukli u sasvim novo ruho, ako se izuzme melodija, kod koje su se uglavnom držali izvora u mjeri koji odgovara glasu Kovačevićeve, dok su drugima samo na mjestima dodali poneku „džez zakrpu”. Publika je tako čula pjesme iz Crne Gore, nezaobilazno one koje su pjevale Ksenija Cicvarić i Branka Šćepanović, bosanske sevdalinke koje je pjevao Himzo Polovina, pjesmu Alekse Šantića koju je nekada maestralno izvodila Jadranka Stojaković, makedonske narodne pjesme koje je svojevremeno zapisao S. S. Mokranjac, bugarske, grčke, albanske, ali narodne pjesme iz centralne, istočne i južne Srbije, kao i srpske pjesme sa Kosova.
Nikolina Kovačević, dirigentkinja po obrazovanju, publici se u okviru kvinteta predstavlja kao pjevačica, koja ističe da se ne smije dozvoliti da se divne, tradicionalne pjesme koje je izvela, ugase i nestanu. Dodaje da se nada da će uskoro nastupati u Zagrebu, Ljubljani, Banjaluci, gdje će donekle modifikovati program koncerta i uvrstiti pjesme iz tih krajeva. Kada je u pitanju izbor pjesama, Kovačevićeva dodaje:
– Možda najviše predlažem ja, ali, nikada nisam sama donijela odluku, već se članovi kvinteta slože ili ne. Uglavnom su dosad podržavali moj izbor, što mi imponuje, jer znači da mi vjeruju, i da se poklapa i naš muzički senzibilitet, iako su to sve akademski muzičari koji nastupaju i sa drugim sastavima, koji komponuju i rade i u drugim žanrovima – kaže Kovačevićeva.
A, zašto i kako je odlučila da se na ovaj način bavi muzikom, Kovačevićeva kaže:
– To je moja ljubav iz djetinjstva, i ovaj kvintet je nastao baš sa tom težnjom. Iako nisam etnomuzikolog dosta vremena posvećujem analizama ovih pjesama, i pokušavam da pronađem neke arhaične, manje poznate melodije. I dobila sam potvrdu publike da ona i na te pjesme reaguje pozitivno, i to mi je bitno – ističe Kovačevićeva.
I gitaristi Lipovcu, akademskom muzičaru folklor, i uopšte narodna muzika veoma su bitni.
– Ivođenje narodne muzike bitno je prije svega zbog očuvanja identiteta naroda ovih prostora. Pritom ne mislim ni na kakvu političku priču, već je to nešto što se „gradilo” vjekovima, a vrlo brzo se „ruši”, nestaje. Zato je naša zajednička misija da podsjećamo ljude da mi ovdje imamo neopisivo bogatstvo na koje moramo biti ponosni i koje moramo prenijeti budućim pokoljenjima – kaže Lipovac.
Ž.J.
Radimo na samo našoj pričiGitarista Dušan Popović Lipovac, koji je nedavno u KIC-u održao solistički nastup, bio je zadovoljan i ovim nastupom, kao i organizacijom i podrškom koju im pruža ova ustanova kulture. Ovaj put pojavljuje se kao pratnja. Kako dodaje, i tu postoji odgovornost, jer ako kao pratnja ne uradite svoj dio posla, onda će solista da ispadne iz svog koncepta.
Aranžmane za pjesme radili su članovi kvinteta, ali su preuzeli i postojeće aranžmane za neke pjesme, koje su opet prilagodili svom sastavu, dodaje gitarista. Kako dodaje, planiraju da za sve pjesme koje izvode naprave svoje aranžmane, i da se na narednim koncertima tako predstavljaju. „Da to bude potpuno naša priča”, kaže Lipovac.
)){kind=small}
