Državne institucije su tokom protekle godine potrošile 2.630.415 eura na ime „jednokratnih socijalnih pomoći“, koje čelnici institucija najčešće dodjeljuju netransparetnim odlukama. Ove pomoći dodjeljuju državni organi i vladini resori iako postoji Ministarstvo rada i socijalnog staranja u čijem je opisu rada, između ostalog, isplata socijale i jednokratnih pomoći.
Kako pokazuju podaci iz završnog računa budžeta za prošlu godinu, najviše jednokratnih pomoći isplatila je Uprava policije i to 828.130 eura, kao i Fond penzijskog i invalidskog osiguranja – 300.000.
Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti propisuje da se posredstvom centara za socijalni rad jednokratna socijalna pomoć dodjeljuje ugroženima zbog teškog materijalnog, stambenog ili zdravstvenog stanja. Na drugoj strani, Zakono o budžetu otvara mogućnost čelnicima institucija da mogu da pomažu svoje zaposlene u državnim organima i ministarstvima. Iako su te procedure često netransparentne, u javnosti se mogu naći informacije da su zaposleni dobijali novac iz budžeta za razne lične potrebe. Novac se nekada dodjeljuje i funkcionerima, pa dok građani za jednokratne pomoći dobijaju 10 ili 20 eura, za predstavnike vlasti su rezervisani iznosi od 500 i više eura.
Granskim kolektivnim ugovorima je predviđeno da se novac jednokratno daje isključivo za smrt zaposlenog ili člana uže familije, za duže i teže bolesti, nabavke ljekova, zdravstvene rehabilitacije i otklanjanje posledica elementarnih nepogoda. Ipak, u krajnjem odluku o tome hoće li i koliko će kojem zaposlenom dati novca odlučuje čelnik institucije, što je u ranijoj izjavi potvrdilo i Ministarstvo finansija saopštavajući da su „utvrđivanje prioriteta iz određenih oblasti, način i zakonitost trošenja budžetskih sredstava isključivo u nadležnosti budžetskog korisnika”.
Prema raspoloživim podacima iz završnog računa, Ministarstvo rada i socijalnog staranja lani je za građane isplatilo 596.841 euro jednokratnih socijalnih pomoći, a za zaposlene u sistemu 12.778. Jednokratne socijalne pomoći su isplaćivane i zaposlenima u Vojsci Crne Gore i to 79.616 eura, dok su zaposleni u administraciji resora odbrane dobili 26.480 eura. Ministarstvo unutrašnjih poslova je za jednokratne socijalne pomoći potrošilo oko 45.000 eura, a resor pravde 7.300.
Uprava za šume je jedna od institucija koja se izdvaja po jednokratnim socijalnim davanjima, navode da su za te namjene potrošili 34.920 eura, Državna revizorska institucija je imala izdatak od 17.552, a Ministarstvo za ljudska i manjinska prava 10.999 eura. Ministarstvo prosvjete je za jednokratne socijalne pomoći izdvojilo oko 90.000, pri čemu je dodatnih 542.519 eura dato učenicima i studentima.
U Alternativi Crna Gora ocjenjuju da je nepravedno da funkcioneri po sopstvenom nahođenju odlučuju kome će da daju novac koji pripada svim građanima, i koji se uplaćuje u državni budžet da bi se radilo na opštu, a ne pojedinačnu dobrobit.
– Zamislite kuću u kojoj samo jedan član radi, a svi ostali dijele novac, nagrade, rasipaju i troše. Koliko takva kuća može da izdrži? To je kratak opis ove teme. Državni organi zakonski ne mogu da dijele pomoć! Ako to rade državni organi, onda svaki službenik ima puno pravo da daje novac kad pomisli da nekome treba! Za šta nam onda služi Centar za socijalni rad?! Naši centri imaju mogućnost da daju najviše do 50 eura pomoći, dok su neki državni organi dijelili po nekoliko hiljada eura pomoći ljudima koji nijesu socijalni slučajevi – upozorava u izjavi za naše novine
Vesko Pejak iz Alternative.
M.S.
Kako smo krenuli bankrotiraćemoPejak kaže da ne možemo funkcionisati tako što će svako davati novac naroda kako on procijeni.
– Ne možemo ovako da funkcionišemo. Država će da bankrotira! Niko nema pravo da dijeli moj i novac drugih poreskih obveznika nekome bez prethodne analize finansijskog stanja primaoca pomoći! Šta se kupuje ovim socijalnim davanjima? Kupuje se lojalnost partiji na vlasti. Vlast uzme od istih tih ljudi i da im dio tog novca pred izbore uz komentar: „Evo tebi tvoje, zaslužio si što nas glasaš!“. Onaj ko prima novac se i ne zapita odakle dolazi taj novac. Ne shvata da su mu uzeli da bi mu dali pred izbore. Smiješno ali istinito – zaključuje Pejak.