Radove mladih likovnih umjetnika
Igora Husaga i
Miloša Radunovića publika može pogledati do 23. septembra u galeriji „Klub” Centra savremene umjetnosti Crne Gore. Ovo je njihova zajednička, ujedno i prva samostalna izložba, a naslovljena je „Fragmenti svjetlosti”.
Otvarajući izložbu istoričarka
Maja Dedić, kustoskinja CSUCG, istakla je oba autora, oslonjena na iskustva sopstvenih ritmova naglašavaju u svojim radovima svjetlost kao objedinjujući element. Kroz igru i eksperiment, dodaje Dedićeva, umjetnici s različitih pozicija razrađuju ovu problematiku, istražujući istovremeno granice njihovih prostornih i vizuelnih doživljaja – od formi svjetla i sjenke kao pojave neodvojive od slike i crteža do snažnih snopova svjetlosnih čestica lasera.
– Radovima iz serije „Fragment, fluid” koju čine dvije instalacije crteža i digital printa, Radunović specifičnim likovnim sredstvima oslikava svoj vibrantni i dinamični unutrašnji svijet koji pršti od emocija. Sa druge strane, kroz svoj rad „Laser Boy”, Husag istražuje pitanja identiteta i egzistencije pojedinca izgubljenog u modernom društvu – rekla je između ostalog Dedićeva.
Radunović se predstavio slikama i instalacijama, dok se Husag predstavio video-radom i instalacijom koja traži od posmatrača da uđe u neku vrstu tamne komore, na čijem „zidu” je postavljen torzo na kojem se „razlivaju” snopovi crvene laserske svjetlosti oblikujući različite forme.
– Svjetlost je sve što nas okružuje i umjetnici vole da se igraju s onim što svjetlost stvara, a to je istovremeno i privid i realnost. Umjetnik, pak, pokušava da predoči ono što on vidi, što se njemu priviđa, a kako bi i drugi uvidjeli što se dešava sa svjetošću u prirodi – kaže Radunović. Pojašnjava da ga interesuju prirodni procesi koje pokreće svjetlost, koji ne mogu da se dese bez uticaja svjetlosti, naročito kada su u pitanju živa bića, za razliku od „umjetne”, ali vrlo realne, laserske svjetlosti koju u svom radu koristi njegov kolega Husag.
– Svjetlost, odnosno njeno djelovanje, samo je jedan od procesa kroz koji prolazi moj rad – kaže Radunović, pojašnjavajući da su i dijelovi slika nastali u stvari isparavanjem boje razblažene u vodi. A, da bi se vidjeli i zapazili svi detalji njegovog rada, potrebno je mnogo dnevne svjetlosti.
No, dnevna svjetlost ne odgovara u potpunosti posmatranju rada Igora Husaga. A, sve počinje s pojedincem, pojašnjava ovaj mladi umjetnik koji već dvije godine živi i radi u Šangaju.
– Ovo je moja kritika potrošačkog društva, i tu priču u ovoj maloj prostoriji pokušavam da pokažem, da pokažem koja je cijena čovjekovog života, cijena ljudskog tijela, a koje opet sve to unutar tog društva povezuje, objedinjuje – kaže Husag. Laserski snopovi svjetlosti koje projektuje na torzo, i koji povremeno asociraju na srce, krvotok, žlijezde, u stvari simulira čitače bar kodova, a s kojima se neizbježno susrećemo u našoj svakodnevici.
– Mi moramo ući u sistem, ući i u taj laserski snop, u tu svjetlost, a koja je po meni veoma interesantna i koja mi je dozvolila da napravim i nešto za uživanje – kaže Husag. No, dodaje, čovjek se ipak ne može „pročitati”, još uvijek ne postoji šifra za čitanje čovjekovog bar koda, naglašava Husag, iako potrošačko društvo teži ka tome.
Ž.J.
Crvena boja rješenje životnih problemaS obzirom na naglašenu crvenu boju u oba rada, bilo je zanimljivo čuti zašto im je bitna.
– Eksperimentisanjem bojama došao sam do crvene. Ujedno, ona po meni oslikava dubinu, srž problema, srž čovjeka i njegove misli, njegovu strast. A, možda je i rješenje, ako se dođe dovoljno duboko – kaže Radunović.
Po Husagu, njihove crvene su različite, no ujedno ih povezuju.
– Ja više radim iz mraka, izvlačim tu crvenu na površinu, za razliku od njega koji kreće od svjetlosti i onda tu crvenu ističe. No, stremljenje ka crvenom je prirodno, jer ono što nas čini živima je crveno – kaže Husag.t