Veliki broj sugrađana požalio nam se da je dostava pošte u užem dijelu grada u poslednja dva mjeseca neredovna. Naime, kako nam je rečeno, pošta ne stiže redovno u djelove grada uz rijeku Breznicu do mjesta Kameni most, potom Ulicom Velimira Jakića do autobuske stanice, kao i u naselja iza gradske pošte i u Potrlici. Centar grada, naselja Golubinja, Zlodo i Varoš, već dva mjeseca nemaju poštara. Računi za električnu energiju, kablovsku televiziju, internet i telefone se ne dopremaju, ali ne dolaze ni druge pošiljke. U gradskoj pošti smo nezvanično doznali da je poštar koji je pokrivao pomenuti rejon napustio posao, da su poslije njega dolazila četiri nova radnika, ali da nijedan nije ostao da radi, jer je obim posla veliki. U Pošti nijesmo mogli dobiti informaciju kada će biti normalizovano dopremanje pošiljki, jer je direktorica
Naima Šulović na godišnjem odmoru.
Kako saznajemo, gradska zona Pljevalja je prije nekoliko godina podijeljena na pet poštarskih rejona, dok ih je ranije bilo devet. U takvim okolnostima radnici su preopterećeni i nijesu u mogućnosti da izvršavaju svoje poslove. Kako ne bi trpjeli sankcije, oni napuštaju posao.
Prema sadašnjoj sistematizaciji radnih mjesta, Pljevljima fali poštar na pomenutom rejonu, kao i jedan poštanski dostavljač.
U Novoj srpskoj demokratiji smatraju da je skandalozno to što je uži centar grada mjesecima bez poštanskih usluga.
– Direktori, koji većinom dolaze iz redova DPS-a, isključivo vode računa o tome da sačuvaju svoj položaj. Nije Pošta jedina u kojoj su smanjenjem broja zaposlenih opteretili radnike, oslabivši kvalitet usluga za građane. Tako se ponašaju i predstavnici drugih preduzeća i ustanova. Takav je slučaj i sa Elektrodistribucijom, s bolnicom i Domom zdravlja, ali i sa Rudnikom uglja i Termoelektranom. Poltronski stav pljevaljskih direktora, gdje se za račun šefova u Podgorici pravi ušteda na štetu građana Pljevalja, dostigao je odavno vrhunac – kaže predsjednik Opštinskog odbora Nove
Milan Lekić.
Ističe da je broj zaposlenih u Termoelektrani sa 350 pao na oko 150, a da je u Rudniku uglja broj zaposlenih sa 1.700, koliko ih je bilo 2008. godine, smanjen na oko 900. Lekić kaže da se u Pljevljima praktično ne smije više zaposliti ni električar, ni poštar, već da se teret prebacuje na već zaposlene radnike.
– I u Pošti su odlučili da broj poštara smanje sa devet na pet. Direktorica je željela da se u što boljem svijetlu predstavi upravi u Podgorici, ali se ispostavilo da pet ljudi ne može da radi posao koji je radilo devetoro – kazao je Lekić.
B. Je.
Nacionalna i politička diskriminacija – U Pljevljima postoji još jedan bitan momenat, a to je da čelnici državnih preduzeća i ustanova strogo vode računa o tome da ne zaposle nekog mladog čovjeka srpske nacionalnosti. Tako pojedini direktori drže mnoga mjesta upražnjena, a Srbi su bez posla. Trebalo bi direktorica pošte da kaže zbog čega niko nije primljen na mjesto poštanskog dostavljača koje je predviđeno sistematizacijom radnih mjesta – kaže Lekić.
Objašnjava da pored nacionalne diskriminacije prilikom zapošljavanja postoji i politička diskriminacija.
– Pitam direktoricu Pošte zbog čega zaposleni potpisuju ugovore na mjesec i zbog čega su zaposleni na određeno vrijeme preko agencija? Ukoliko ti ljudi trebaju Pošti, zbog čega se ne zapošljavaju na neodređeno vrijeme kako bi u miru mogli da planiraju svoj život i formiranje porodice? Potpisivanjem ugovora na mjesec dana ti ljudi se tjeraju da glasaju za DPS, što je neviđena politička diskriminacija – ističe Lekić.
)){kind=small}
