-Piše: Dragan Mraović

Orijana Falači se proslavila kada je sa devetnaest godina uspjela da intervjuiše legendarnog Čerčila. Imala je tremu, ali prisjetila se da i Čerčil mora na nošu. Zamislila ga je na njoj, onako debelog, i shvatila da je i on običan čovjek i trema je nestala. Ponijela se nonšalantno, a Čerčil, kome su dojadili stereotipni novinari, davao joj je odgovore kakve nikome prije nije dao.

I Gospodar mora na nošu. Ali, veliki novinari ne razgovaraju s njim ni zamišljajući ga na noši, jer je on za kriminalnu hroniku, a ne za ugledne rubrike. Samo neko poput njega može za srpskog patrijarha da kaže „pripišite mu pamet!“

A Gospodareva otpisana „pamet“ tvrdi „bilo bi to suprotno kanonskom pravu... temeljnom principu etnofiletizma... dakle organizacija pravoslavne crkve prati organizaciju države.“ Ni sotona ne razumije šao on zbori. Naime, SPC ne prati organizaciono državu, jer ima eparhije po svijetu, dok je etnofiletizam bogoslovski, a ne politički problem. Crkvene kanone ne utvrđuje partija, jer Crkva se u istoriji javlja kao novi način postojanja „ne samo za narod, nego da rasejanu djecu Božiju sabira u jedno“ (Jn 11, 52). A Gospodar sabranu djecu dijeli, navodi na zlo i međusobnu mržnju. Izmišlja crkvu koja nikada nije bila autokefalna, niti će biti. Sveti Sava je od patrijarha Mihaila Haritopula Sarantena dobio titulu „arhiepiskop svih srpskih i pomorskih zemalja“, a od kog patrijarha misli Gospodar da dobije kakvu titulu? Očigledno je pomiješao lončiće, jer nije on taj koji može bilo koga i bilo šta da kanonizuje. Čak i da mu se ta „pamet pripiše“, pitanje je zašto mora da uništi postojeće, da bi na razbojništvu nad postojećim, gradio svoje? Zašto sam ne stvori svoje? Zato da bi razbio Srpsku pravoslavnu crkvu po nalogu engleskog udbaškog ofisa koji mu odnedavno djeluje u Podgorici, pa ne mora da trči po naloge u London. Ako je umislio da je Bog, neka napiše svoju „bibliju“: „U početku Gospodar rasturi Crnu Goru i reče; neka bude tama. I bi tama. I stvori Gospodar Gospodara po obličju svome...“ I bi mrak u kome se Gospodar, vatikanolog, bavi političkim filetizmom, kao posebnim oblikom svog nacional-šovinizma. Trebalo bi da zna koliko je zla nanijela romano-katolička „evangelizacija“, za raziku od greko-katoličkog pravoslavlja koje ne nameće nikome ništa, jer evangelizacija podrazumijeva nasilno preobraćanje ljudi u drugu vjeru ili crkvu, što je i dovelo do krstaških ratova, pljačke muslimanskog svijeta, do toga da Zapad maltretira Srbiju i Rusiju već vjekovima.

Gospodar bi da kanonizuje neku svoju entomilogorsku sektu. Zna li on uopšte šta znači kanonsko pravo? U nas se tu podrazumijevaju uglavnom odredbe crkvenih sabora od 4. do 9. vijeka. I zna li da rimokatolički „Zakonik kanonskog prava“ i „Zakonik kanonskih prava istočnih crkava“ nisu u istoj vreći? U Ustavu Srpske pravoslavne crkve nigdje se ne pominju Srbi, već pravoslavci, pravoslavni domovi. Pa gde je tu etnofiletizam? A da nije kako Gospodar zbori, svjedoče musliman Meša Selimović i katolik Ivo Andrić. Pa kako bi oni mogli biti Srbi da se u Srbiji primjenjivao religijski etnofiletizam kakav Gospodar hoće da primijeni u milogori?

I dobio je šamar čak i od Venecijanske komisije. Neće moći da otima kandila i svijeće po manastirima. Propala mu politika, a u takvim slučajevima časni ljudi bar ponude ostavku.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---