Atakujući bezobzirno na hramove i imovinu cetinjske Mitropolije Predlogom zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, državni centri moći u Crnoj Gori služe se krivotvorenjem istorijskih činjenica, saopšteno je iz Mitropolije. Ističu da državni zvaničnici istupaju s netačnom i neobjektivnom tezom da je imovina cetinjske Mitropolije i njenih hramova prije 1918. godine navodno bila svojina države Crne Gore. Ovo iskonstruisano stanovište formulisano za potrebe dnevne politike, kako naglašavaju, nema uporište u istorijskim činjenicama i sačuvanim arhivskim aktima, jer činjenice upravo govore suprotno. Ističu da se uvidom u arhivski dokument o popisu državne imovine, tokom trajanja nezavisne države Kraljevine Crne Gore do 1918. godine jasno vidi da nijedna pravoslavna, ni rimokatolička crkva, ni džamija nijesu bile imovina države.

– Već u srednjovjekovnoj Zeti, gospodari koji su bili izdanci narodnih dinastija Vojislavljevića, Nemanjića, Balšića i Crnojevića, ustupali su vladarskim poveljama brojne i bogate zemljišne posjede manastirima i crkvama. Darovani posjedi postajali su vlasništvo hramova, odnosno Crkve, a ne države ili dvora. Primjera, radi, poveljom od 4. januara 1485. gospodar Zete Ivan Crnojević darovao je Cetinjskom manastiru dvije trećine Cetinjskog polja, ali i zemljišne posjede u Dobrskom selu i Ceklinu i solane u Grblju. Nakon osnivačke povelje Cetinjskom manastiru, gospodar Ivan Crnojević je donio i zakon (Sud carski i patrijaršijski) 1485. godine, kojim se zaštićuju manastirska imanja. Pri svršetku iste povelje Ivan Crnojević iskazuje anatemu na svakoga ko bi se usudio da Cetinjskom manastiru prisvoji makar i dio zemljišne svojine koju mu je on svojevoljno namijenio. Formulišući vladarsku kletvu koju je namijenio budućim uzurpatorima manastirske svojine, gospodar Zete je faktički štitio zemljišnu svojinu cetinjskog manastira koju mu je upravo on zavještao osnivačkom poveljom – navode u Mitropoliji.

Dodaju da je temelj zemljišnoj svojini i imovinskim pravima ostroškog manastira položio Sveti Vasilije Ostroški lično. Ističu da je on u zavještajnom pismu iz 1666. godine: „I ko bi pokušao nešto da otme od manastira, oteo Gospod Bog takvom razoritelju njegov dom, kuću i stoku sa sinovima i sav imetak da mu Gospod Bog zatre i raspe odjednom u vijekove, Amin! Da njegov dom nastrada u vijekove, Amin!”.

– Izrečenom anatemom Sveti otac u stvari štiti zemljišnu imovinu ostroškog manastira koju mu je lično obezbijedio i jasno i nedvosmisleno opominje seljane podostroških sela da se ne bi usudili da nasilno i protivpravno prisvajaju posjede manastira. U protivnom, suočiće se s dejstvom kletve koju na uzurpatore ostavlja. A suočiti se s kletvom Sv. Vasilija nije nimalo razumno – ističu iz Mitropolije.

Oni navode da su integritet i nepovredivost crkvene svojine pravoslavnih manastira štitile često i turske vlasti rukovođene odredbama šerijatskog prava, o čemu postoje dokazi. Dodaju da je na Blagovijesti 1868. održana Narodna skupština glavara u Cetinjskom manastiru, pod predsjedništvom knjaza Nikole, i tada je prvi put izvršena podjela imovine u Crnoj Gori na crkvenu, državnu i porodičnu imovinu vladalačke porodice Petrović Njegoš.

– Tim povodom u Crnogorskom godišnjaku „Orlić“ za 1896. godinu piše da je Narodna skupština odredila da manastiru na Cetinju pripadaju „sve zemlje, gore i vaskolik meteh, kud krisovulja Ivanbegova piše…“ U državnu imovinu je, pored zemljišnih dobara i malobrojnih javnih objekata, tada prešlo istorijsko oružje iz riznice kao i vojni arhiv– objašnjavaju u Mitropoliji.

Ističu da su sve državne vlasti u Crnoj Gori, barem do 1946. godine, kako nacionalne, tako i okupacione, poštovale i uvažavale imovinska prava i vlasništvo cetinjske Mitropolije i njenih hramova, i nijesu uzurpirale njene posjede.

– Stvari će se temeljno promijeniti dolaskom komunista na vlast. Prema Zakonu o agrarnoj reformi i unutrašnjoj kolonizaciji iz 1946. pravoslavni manastiri u Crnoj Gori lišeni su većeg dijela svojih zemljišnih posjeda. Državni ideolozi često forsiraju tezu da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori prisutna tek od 1920. Sračunato i tendenciozno prećutali su 700 minulih godina njenog djelovanja na ovim prostorima. Cetinjska Mitropolija izvodi svoj crkveno-pravni kontinuitet iz Zetske eparhije koju je 1219. formirao upravo Sv. Sava, dok je na saboru u Skoplju na Cvijeti 1346. godine uzdignuta u rang Mitropolije zetske. Brojni hramovi na terenima Crne Gore sazidani su nastojanjem svetorodne dinastije Nemanjića – navode u Mitropoliji.

M.S.

---