Isključeni dijelovi imovine iz granica Nacionalnog parka Durmitor još nijesu nadoknađeni, niti su zaustavljena dalja isključenja, već su nastavljena kroz smanjenje granica NP u 2013. godini, upozoreno je u poslednjem izvještaju Organizacije za obrazovanje, nauku i kulturu (Unesko). U dijelu koji se odnosi na granice NP Durmitor, iz Uneska su zatražili da se zaustave bilo kakva dalja isključenja imovine iz Nacionalnog parka Durmitor i Svjetske baštine.

Iz Uneska su upozorili da bi cjevovod i rezervoar za proizvodnju vještačkog snijega, za koju bi se koristila voda iz Modrog jezera, direktno uticali na površinske vode i biodiverzitet, te da bi diverzija voda kroz cjevovod vjerovatno imala značajan uticaj na hidrologiju podzemnih voda.

– Cjevovod ima negativne uticaje i na vizuelne, morfološke i pejzažne karakteristike područja, unutar imovine svjetske baštine – upozorio je Unesko.

Ističu da bi rad proširenog skijališta Savin kuk izazvao negativne uticaje na prirodni ekosistem, biodiverzitet, geomorfologiju, ulogu povezivanja i ekološke procese područja.Takođe, naglašavaju i da bi stvaranje i održavanje skijaških staza zahtijevalo neprekidne zemljane radove za prilagođavanje stjenovitog terena te da bi to rezultiralo modifikovanom morfologijom, a u prekidima i promjenama geomorfoloških procesa, uključujući pogoršanje rizika od erozije.

Misija podsjeća da su 2005. godine upozorili da je smanjenje središnje zone Nacionalnog parka uticalo na ukupne ciljeve očuvanja, te da bi trebalo zaustaviti dalja isključenja iz Nacionalnog parka Durmitor, a isključenje Žabljaka nadoknaditi proširenjem.

– Štaviše, misija iz 2005. godine smatrala je neophodnim rušenje ilegalnih objekata, rehabilitaciju cijelog područja u blizini skijaških objekata i zabranu daljnjeg širenja skijaških objekata, što je naknadno zatražio Odbor za svjetsku baštinu – navodi se u izvještaju.

Podsjećaju da su urbanizacija i nelegalna gradnja navedeni u Studiji izvodljivosti kao glavni razlog za isključenje područja sa teritorije Nacionalnog parka Durmitor u 2013. godini.

U Unesku smatraju da se nelegalno, neplanirano i nekontrolisano širenje novih zgrada u području koje je isključeno iz nacionalnog parka, a koje je još unutar imovine svjetske baštine, ne smije nastaviti.

– Misija preporučuje da država članica razmotri ponovno uspostavljanje granica Nacionalnog parka do njihove konfiguracije prije isključenja iz 2013. godine, dodjeljivanje zone zaštite III, u trenutno da se osigura da cjelokupna imovina svjetske baštine i dalje ima koristi od odgovarajućeg režima pravne zaštite – predložio je Unesko.

Misija smatra važnim određivanje „tampon zone” za imovinu svjetske baštine NP Durmitor zbog, kako navode, različitih pritisaka na imovinu, uključujući i turizam i razvoj infrastrukture.

– Misija preporučuje državi članici da pokrene proces za određivanje „tampon zone” za imovinu svjetske baštine Nacionalni park Durmitor sa osnovnim ciljem da štiti imovinu od antropogenih pritisaka. Misija, takođe, preporučuje da se ponovo razmotri predlog za izmjenu granice – navodi se u izvještaju.

Izvještaj misije Uneska objavljen je prije nekoliko dana i u njemu je, između ostalog, upozoreno i na posledice devastacije rijeke Tare. Iz NVO MANS konstatuju da ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović još nije našao za shodno da reaguje i javnosti predoči svoje viđenje poraznih ocjena iz izvještaja Uneska. Kako kažu, dio odgovora na pitanje: „Gdje je Pavle Radulović?” možda leži u činjenici da Uneskov izvještaj demantuje više njegovih izjava u vezi sa stanjem na rijeci Tari.

– Podsjećamo, zaključak misije koja je krajem prošle godine boravila u Crnoj Gori i tom prilikom obišla gradilište autoputa u blizini Mateševa je da su izgradnja mostova preko Tare i eksploatacija i odlaganje šljunka i pijeska ozbiljno devastirali korito Tare, u ovom dijelu zaštićene programom „Čovjek i biosfera”. Ministar Radulović je u više navrata tvrdio da se na Tari ne dešava ništa neobično, da se vrše radovi u „tranzicionoj zoni rijeke“ i da će izvještaj misije Unesko biti u redu. Tako je, govorivši na pres konferenciji u novembru prošle godine, rekao da je razgovarao sa učesnicima misije i „vidio njihovu reakciju na licu mjesta”, insinuirajući da je ona bila pozitivna. Ipak, u izvještaju misije navodi se da je pri obilasku rijeke Tare u blizini izgradnje autoputa evidentno da je područje zatrpano smećem i građevinskim materijalom, čak i izvan gradilišta – ukazali su iz MANS-a.

Darko Stijepović iz NVO Centar za zaštitu i razvoj Durmitora ocijenio je za „Dan” da je poslednji izvještaj Uneska ukazao na „fijasko zaštite” koju država sprovodi u zaštićenim područjima.

– Pokazuje se da su mehanizmi zaštite u stvari mehanizmi uništenja. Dobra je stvar što je ovim stavljena tačka na sve naopake projekte koje na Durmitoru radi Vlada Crne Gore. Ovim izvještajem Uneska zapečaćeni su projekti vrijednosti 50 miliona, kad se sve sabere. Da vidimo da li će se vlast usprotiviti Unesku i da li je to tako lako. Unesko nam je, opisujući stanje sa rijekom Tarom i Durmitorom, ukazao da je ovo najteži period kroz koji prolazi ekologija u Crnoj Gori, a mi otvaramo poglavlje 27. To je paradoks i provalija između riječi i dijela – naglasio je on.

A.O.

---

Unesko demantovao ministra Radulovića
Iz MANS-a podsjećaju da je ministar Radulović tvrdio da Tara nije devastirana i da odlaganje silnog otpada i zadiranje građevinskih mašina u korito rijeke nema nikakav uticaj na nizvodno stanje Tare.

– Unesko je demantovao i tu izjavu ministra, navodeći da se hitno mora donijeti procjena da li vađenje šljunka i odlaganje otpada ima uticaja na rijeku nizvodno. Dodatno, Radulović je u kontinuitetu tvrdio da će kompletna devastirana oblast oko rijeke Tare biti sanirana nakon okončanja izgradnje autouta. Ipak, Unesko u svom izvještaju konstatuje da je jasno da će neke posledice radova biti vidljive i nakon završetka izgradnje – naglašavaju iz MANS-a.

Iako je, kako kažu, ministar javnost uvjeravao da sve institucije rade svoj posao, i da su radovi u više navrata bili obustavljeni zbog nepoštovanja ekoloških propisa, iz MANS-a ističu da Unesko primjećuje da praćenje procjene uticaja na životnu sredinu od strane nadležnih nije adekvatno, a i da se rezultati monitoringa izvođaču i nadzoru radova ne saopštavaju u razumnom roku – čime se propušta prilika da se izbjegne negativan uticaj izgradnje autoputa.

Iz MANS-a poručuju da javnost s pravom očekuje odgovornost ministra Radulovića.