Jedan on onih koji su pisali istoriju crnogorskog vaterpola od osamostaljenja bio je Damjan Danilović. Ljevoruki as je bio osvajač prve medalje za „crvene” na Univerzijadi u Bangkoku 2007, zatim prvog odličja na velikim takmičenjima, na Evropskom prvenstvu u Malagi 2008, pa privijenca u Svjetskoj ligi, godinu dana kasnije u Podgorici. Sva ta odličja su bila pozlaćena, dok se 2009. u Nišu dokopao srebra u Svjetskoj ligi. Danilović je u subotu stavio tačku na uspješnu karijeru, iako je odluku donio mnogo ranije.
– Računao sam da će mi prethodna sezona u Kataniji biti poslednja u profesionalnoj karijeri, ali su prošlog jula kod mene došli trener Drago Pejaković i predsjednik i potpredsjednik Budve sa idejom da pomognem timu da se vrati u Regionalu A1 ligu. Uspjeli smo da osvojimo drugoligaški šampionat i prezadovljan sam što sam na uspješan način, time što sam dao doprinos da Crna Gora ima tri tima u regionalnoj eliti, završio igračku karijeri – kazao je Danilović i priznao da je od stručnog štaba imao popust na treninzima na osnovu starih zasluga i godina.
Noseći kapice Primorca, Budve, hercegnovskog Jadrana, Marseja, Akvakjare, Ortiđe i Katanije, tridesetčetvorogodišnji Kotoranin je osvojio pregršt trofeja. Ipak, sjećanja iz reprezentacije su ta koja nikada ne izblijede.
– Malaga je nešto što će biti zlatnim slovima upisano u istoriji crnogorskog sporta. Osjećali smo kao da je cijela država iza nas. Bili smo u tom momentu prava sportska nacija. Iako debitanti osjećali smo već u kvalifikacijama da možemo mnogo, stvorila se jedna odlična atmosfera na pripremama. Bio sam presrećan što sam uspio da uđem u tim, kasnije sam u finalu sa Srbijom postigao taj važan gol za vođstvo od 5:4. Taj uspjeh je lansirao crnogorski vaterpolo i sport uopšte u orbitu. Kasnije su došli uspjesi u Svjetskoj ligi u Podgorici i Nišu – rekao je Danilović.
Bilo je u Damjanovoj karijeri i izgubljenih utakmica, ali ne i nečega od čega mu je ostao gorak ukus.
– Jedino ostaje žal što nisam učestovao na Olimpijskim igrama, kao i na Svjetskom prvenstvu u Rimu 2009. Imali smo tada sjajnu reprezentaciju, bili smo puni elana, dok su ostali nastupali u izmijenjenim sastavima, a desilo se da Srbija, koja je izvršila smjenu generacija osvoji trofej, dok je nas kiks sa Njemcima „zakucao” tek za deveto mjesto. Bio sam tada u odličnoj formi i očekivao sam da ću biti u timu. Ipak, nemam u karijeri nekih momenta za koje bih rekao da su me povrijedili ili da je to bila napravda. Uostalom, ružni momenti se zaboravljaju, a lijepi se pamte – zaključio je Damjan.
Danilović sa Vjekoslavom Paskovićem vodi vaterpolo kamp, a sebe u budućnosti takođe vidi u voljenom sportu, kao trener mlađih kategorija u nekom klubu. Svojim kontaktima i znanjem svakako može pomoći gdje god da se nađe. Inače, Danilović će sjutra putovati sa Budvom na hercegnovski Škver na treći meč finalne serije plej-ofa domaćeg prvenstva sa Jadranom, ali neće ulaziti u igru.N.J.
Jadran bez pardona
Vaterpolisti Jadrana nisu imali obzira što je Damjan Danilović u subotu odigrao poslednju utakmicu u karijeri. Savladali su njegovu Budvu rezultatom 7:3 u drugoj utakmici finala plej-ofa prvenstva Crne Gore i došli u priliku da sjutra novom pobjedom osvoje šestu uzastopnu titulu državnog prvaka.
– Ostao je još korak do željenog cilja. Jakom odbranom smo kontrolisali rezultat cijelim tokom meča. Igrali smo odgovorno, nadahnuto, taktički dobro. Mislim da nema razloga za brigu i da ćemo sjutra završiti posao – rekao je jedan među najzapaženijima u redovima Novljana, Dimitrije Obradović.
Filip Gardašević poručuje da su on i saigrači strpljivo gradili svaki napad.
– Nismo srljali, što se isplatilo. Ubilježili smo drugu pobjedu i sada možemo igrati relaksiranije. Želimo da već sjutra osiguramo šestu uzastopnu titulu – rekao je Gardašević.Z.Š.
)){kind=small}
