<strong>ANDRIJEVICA – U susret prvomajskim praznicima iz opozicionih redova ustvrdili su da u Vasojevićima više nema radnika spremnih da javno ukaže na katastrofalnu ekonomsku politiku koju je poslednjih decenija vodila aktuelna vlast u Crnoj Gori. Kazali su da radnici u privatnom sektoru nemaju nikakvu sigurnost i da su primorani da ćute.
- Crnogorski aktuelni vlastodržci su uništili sve što se moglo uništiti pa samim tim i radničku klasu. Zato nije čudno što i to malo obespravljenih radnika ćuti i podanički služi pretpostavljenim gazdama. Tim prije, jer danas u državnim službama rade, uglavnom, partijski poslušnici koji znaju da će biti grubo sankcionisani ukoliko podignu svoj glas i saopšte istinu. Isto tako, oni koji rade u privatnom sektoru, rade na crno tako da su njima unaprijed zatvorena usta, jer poslodavac može da ih pošalje kući kad god to poželi.Tako su sadašnji radnici ustvari robovi koji ćute i trpe – navodi predsjednik Opštinskog odbora Demokratskog fronta
Vesko Raketić.
Sličan sud iznio je i
Goran Stojanović u ime Opštinskog odbora Socijalističke narodne partije, tvrdeći da se poslodavci izigravaju sa radničkim dušama.
- Pokazalo se da Prvi maj, kao praznik rada, više ne postoji u Crnoj Gori. To je samo misaona imenica, jer je ova država pregazila radničku klasu. Aktuelni vlastodržci su krenuli da unište i ovo malo radnika što je ostalo. Ljudima koji vode ovu zemlju je bitno samo da pojedini ministri izađu u javnost i saopšte kako su sklopili neke važne ugovore o privatizaciji preduzeća, izbjegavajući da kažu da se radi o pravoj pljački – kazao je Stojanović.
U poslednjih devedesetih godina većina nekad uspješnih privrednih kolektiva na sjeveru Crne Gore doživjela je uvođenje stečaja, a kasnije i potpuno zatvaranje. Takva sudbina zadesila je i andrijevička preduzeća što je bitno uticalo da ova opština, uz izražena migraciona kretanja i drastičan pad nataliteta, doživi sveukupnu razvojnu stagnaciju, dok su fabrički objekti i imovina, uglavnom, prepušteni propadanju. Sve te neuspjele privatizacije obilježili su brojni štrajkovi radnika, koji, kad se sve sagleda, nijesu doprinijeli rješavanju nagomilanih ekonomskih i socijalnih probleme. U većini slučajeva radničkim zahtjevima nije udovoljavano, pa su mnogi svoja prava pokušavali da ostvare sudskim putem. No, kako su godine odmicale protesta je bivalo sve manje, tako da će prvomajski praznici u Andrijevici proteći sasvim mirno, bez radničkih okupljanja i izražavanja nezadovoljstva.
D.J.
Više socijalaca nego radnikaStatistika govori da veli broj radno sposobnih Andrijevičana nikada do sada nijesu zasnivali radni odnos i da je većina nekad zaposlenih, zbog zatvaranja privrednih i drugih kolektiva, ostala bez posla. U Andrijevici ima više korisnika socijalnih davanja nego zaposlenih. Gro penzionera prima penzije ispod prosjeka, od kojih nije mali broj onih koji sa tako minimalnim primanjima izdržavaju svoje višečlane porodice. Uz to, raspoloživi podaci ukazuju da je u prosjeku skoro svaki punoljetni stanovnik Andrijevice kreditno zadužen, od kojih većina navodi da nema rješenja kako da odgovori naraslim kreditnim zaduženjima.Hiljadu zaposlenih  ostalo bez poslaZa vrijeme tranzicionih procesa u Andrijevici je zatvoreno nekoliko fabrika. Na taj način je oko hiljadu andrijevičkih radnika izgubilo posao, među kojima je mali broj onih koji su ponovo zasnovali radni odnos.
- Tužno je pogledati zatvorene fabrike, a još tužnije se suočiti se sa životnom pričom onih koji su radili u tim fabrikama. No, najtužnije je to što smo prinuđeni da slušamo tvrdnje onih koji su nas doveli do prosjačkog štapa kako se u ovoj zemlji dobro živi. Pitamo se samo otkud im toliko smjelosti da nas iz dana u dan guraju u još veću provaliju i poniženja – navodi Raketić.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadr¹kom.
Zabranjen je govor mr¾nje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadr¾aj neæe biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar na¹em
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom èlanku kr¹i Kodeks novinara, prijavite na¹em
Ombudsmanu.