Morski pas je hrskavičava riba i stanovnik našeg mora koji ima posebnu ulogu u eko sistemu Jadrana, a u slučaju njegove pojave tokom ovog ljeta nema mjesta panici, saopštio je u susret turističkoj sezoni dr Aleksandar Joksimović, šef Laboratorije za ihtiologiju i ribarstvo u Institutu za bilogiju mora Kotor.

Navodeći da se o tim vrstama koje su vrlo ugrožene mora voditi računa, Joksimović ističe da je njegov kolega Ilija Ćetković upravo završio projekat istraživanja populacije morskog psa modulje koji je najviše ugrožen ribolovom, budući da je kao sporedna vrsta čest na parangalima, u mrežama koje se bacaju na otvorenom moru.

-To je grandiozna vrsta koja već 400 milijardi godina živi na ovoj planeti i moramo imati poštovanja prema njoj. Nažalost ajkule koje se ulove na parangale se vrlo brzo uguše, jer moraju non-stop da plivaju, tako da su one sporedni dio ulova, a na taj način se definitivno pravi velika šteta eko- sistemu. One za ljude nisu opasne, i u našim vodama nema potencijalnih vrsta koje su opasne za ljude - izjavio je Joksimović za „Dan”.

On je upozorio da su najviše opasni susreti sa morskim psima na velikoj udaljenosti od obale, to jest na pučini, jer ajkule u svom sistemu organa imaju specifične senzore, osjećaju elektro magnetna polja i talase, tako da sve što se nađe u morskoj tišini za njih predstavlja plijen.

-Oni ne prilaze obali, smeta im buka, gliseri i naše prisustvo, tako da nema bojazni i razloga za paniku te vrste u Crnoj Gori - tvrdi Joksimović.

Ukazao je i na potrebu očuvanje školjke palasture koja se nakon nekoliko decenija ponovo vratila na dno Bokokotorskog zaliva. Palastura je naime nekada u zalivu bila vrlo česta i vrsta od velikog značaja, međutim posednje decenije bila je potpuno nestala.

-Da li je tome kriv čovjek ili urbana legenda po kojoj su nekada momci zaranjali na dubine od 20,30 metara i vadeći palasturu dokazivali svoju zaljubljenost prema određenim damama, to je bila neka tradicija. Molimo da to više ne rade, neka je fotografišu, ali neka ta školjka živi, jer ona nije vrijedna za ishranu, nema nikakav potencijal osim što je atrakcija i što ljudi vole da je imaju u svojim predsobljima. Dakle bolje da je imamo u moru, pa da zaronimo i možemo da je vidimo mi i naši turisti. Ona se sada na tri, četiri lokacije u zalivu vratila, ali nemogu da kažem na koje jer će onda ljudi doći da ih beru - rekao je on.

Dodaje da je povratku ove vrste školjke umnogome doprinio i projekat „Pina nobilis - očuvanje istraživanje i repopulacija vrste palasture” koji Institut realizuje, a kroz koji su organizovane edukativne kampanje i građanima dijeljene brošure u cilju podizanja svijesti o tome da se palastura ne treba dirati sa morskog dna. U zalivu Boke, kaže, ribe ima, podvukavši da se radi o malom ambijentu, vrlo specifičnom zalivu i njegovim fizičko-geografskim i hemijskim karakteristikama vode.

-Mora se voditi računa o biodiverzitetu. Riba se lovi, ali do kada će to biti zavisiće i od toga hoće li se te aktivnosti jednog dana ograničiti. Bokokotorski zaliv je najljepše mjesto na svijetu za život i počastvovali smo da živimo u ovako lijepom prostoru i ambijentu, što nam daje još jednu ozbiljnost da očuvamo tu ljepotu. Nažalost ono što svakog dana vidimo jeste da u tome nismo baš tako ažurni, zaključio je Joksimović.

B.M.

---

Osnažiti flotu i otvoriti fabrike u zaleđu
U Institutu je trenutno aktivno oko 40-tak projekata, od kojih se većina realizuje kroz program IPA prekogranične saradnje, pri čemu su svi vezani za istraživanje morskog eko sistema.

-Velike nade polažemo i na otvoreno more u dijelu razvoja marikulture jer je Prostornim planom posebne namjene morskog obalnog područja, i taj dio, osim za turizam, predviđen i za aktivnosti uzgoja riba i školjki. Na Generalnoj komisiji za ribarstvo Mediterana u oktobru 2018., izborili smo se da naš ulov za malu plavu ribu bude određen na 2.500 tona, sa 50 tona koliko je bilo predviđeno 2014. godine. To je veliki uspjeh i sa tom novom mogućnošću trebamo što prije da razvijemo i mofdernizujemo flotu za izlov male plave ribe, jer ribarstvo je budućnost Crne Gore jer su svi ostali resursi manje- više na granici prelova. Poznato je da mala plava riba, prije svega srdela i inćun, spada u visoko migratorne vrste, ali i one kratko živuće. Ona živi tri, četiri godine sa izuzetno velikikm promjenama u bio masi, znači ogromni je mrijest i količine larvi i jaja koji se nalaze u slobodnoj vodi, i ta bio masa, budući da se oni kreću u jatima, lovi se u tonama. Dakle moramo da radimo na tome da osnažimo tu flotu i da što prije uspostavimo prerađivačke kapacitete na obali, i da otvorimo i male fabrike u zaleđu- istaka je Joksimović.