Svjetski dan knjige i autorskih prava obilježen u okviru Tribine „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore, koja je održana u Plavoj sali Srpske kuće, u Podgorici.
– Od kada sam se uazbučio saznao sam za Knjigu i od tada do danas, a ove sijede vlasi svjedoče da je to bilo poodavno, nijesam razjasnio sebi šta je to Knjiga. To je osnovni razlog zbog kojeg ni drugima to ne pokušavam. Je li knjiga Ona s`kojom pohranjujemo i uspavljujemo djecu pred spavanje, da utonu sa ljepotom u miran san, ili je možda ona đačka glavobolja zbog koje često ne samo da plaču već i bježe iz škole. Ne znam je li to ona slovarica, bilježnica stvarnih svjetova i ličnosti. Da nije to možda, izmišljeni svijet, ljudi i događaja. Najprije će biti da nije ništa od toga. Možda je knjiga uspavanka, sanjalica, najnježnija pjesma ili priča, simfonija odabranih riječi koje odzvanjaju u čulima njenih konzumenata. Pomislim da je knjiga rugalica, ispisnica – njihovih autora pred odlazak na onaj svijet i kao takva pokušaj da bude potvrda da su živjeli neki besposličari koji nijesu imali pametnijeg posla nego pisati knjige poezije, pripovijetke, bajke, romane... Kažem, možda, jer ne znam, zaista, šta je Ona. Jeste neko bez koga se ne može. Ako se bez nečega ne može, onda to ne smije nestati. To je vrijedno i traje – kazao je, između ostalog, predsjednik UKCG Novica Đurić. Milica Kralj, urednica Tribine „Riječ” istakla je da se hartija u naše krajeve uvozila iz Italije.
– Po pergamentu i hartiji pisalo se perima od trske ili velikih ptica, guske, labuda i gavrana; naši stari prepisivači upotrebljavali su kalamus ili kalamos (pero od trske koja se sušila i preparirala, te je postajala čvrsta i sjajna), ova trska se rezala kosim nožem i podsjećala je na današnja pera za pisanje. Tekst u našim srednjovjekovnim rukopisima pisan je crnim ili smeđim mastilom. Naslovi, inicijali i značajniji djelovi teksta pisani su crvenim ili plavim mastilom. Luksuzni rukopisi, osobito Jevanđelja imali su naslove i djelove teksta ispisane zlatom. U srednjem vijeku postojali su slikarski tehnički priručnici sa receptima za spravljanje mastila, boja, topljenje zlata, pripremanje alata. Najstariji priručnik i najpoznatiji iz naših krajeva bio je Tipik episkopa Nektarija iz 1599. godine. Najstariji spomenik na srpskom književnom jeziku jeste Miroslavljevo jevanđelje; raskošni rukopis koji su prepisala i ukrasila osamdesetih godina 12. vijeka dvojica prepisvača (Varsalemon, najverovatnije i Gligorije dijak) za humskog kneza Miroslava – kazala je, između ostalog, pjesnikinja Milica Kralj, urednica Tribine „Riječ”.
Književni kritičar mr Milorad Durutović kazao je da u našem vremenu niti su knjige, niti su ruže, niti su vjetrenjače znamenja viteštva, pažnje i dobrog ukusa.
– Vlada jedan poredak bez stida i ukusa koji destruiše čitavu kulturu, sve vrijednosti koje simbolizuje knjiga. Dovoljno je evidentirati prošlogodišnju aferu koja je uzdrmala Nobelov komitet. Ili, razmisliti kako žiri za dodjelu Nobelove nagrade svoj ugled podriva, zapravo, već decenijama, a posebno u posljednjoj dekadi, pri čemu potonja seks afera djeluje samo kao kap u prepunoj čaši. Odavno je, naime, jasno da je sam žiri, kao i zainteresovani centri bjelosvjetske moći, nagradu temeljno politizivao i profanisao. Našavši se u defanzivi društvenog značaja, književnost se, još krajem prošlog vijeka, na svjetskim univerzitetima počela izučavati unutar tzv. studija kulture, kako bi u jednom širem interdisciplinarnom kontekst pokazala, valjda, svoju estetsku i intelektualnu fleksibilnost. To je dalo izvjesne rezultate, ali i stvorilo nove opasnosti. Nenadmašni Dilan, ali samo u muzici, ipak je poslužio da se uloga književnosti naglasi, da ne kažem, reanimira, kroz estradu, pri čemu se očito previdjelo da slični naumi decenijama ranije nijesu dali ikakve rezultate- kazao je, između ostalog, Milorad Durutović. A.Ć.
Čitali stihoveStihove u čast Svjetskog dana knjige čitali su pjesnici, članovi UKCG: Milica Perunović, Slavica Dedić, Olga Dabović Klikovac, Vojislav Budo Gledić, Radojica Radović, Mileta Bulatović, Milan Rajović, Božo Vučić Božan, hadži Radovan Radović, Miomir Đurišić, Milan M. Petrović, Miljan Nikolić, Bećir Vuković, Milorad Durutović, Emilo Labudović i Perivoje Popović.
)){kind=small}
