-Piše: Milan Mišić
Bio je to još jedan dan u kome su predsjednik
Donald Tramp i njegovo okruženje proglasili veličanstvenu pobjedu, dok su njegovi protivnici i mediji isti događaj opisali kao – totalni poraz.
Događaj je objelodanjivanje kompletnog izvještaja specijalnog savjetnika
Roberta Milera koji je 23 mjeseca istraživao veze Trampovog izbornog štaba sa Rusijom, nastojeći da istovremeno odgovori i na pitanje da li je predsjednik, dok je ta istraga trajala, „ometao pravdu” i time zloupotrebljavao svoj položaj i kršio Ustav.
Izvještaj koji je dostavljen Kongresu (i stavljen na uvid javnosti) ima 448 strana koje su američki i svjetski mediji u četvrtak frenetično listali u potrazi za pikanterijama i senzacijama, takmičeći se ko će prvi do njih doći.
Inače, rezime tog izvještaja na četiri strane koji je sastavio državni pravobranilac
Vilijam Bar objavljen je krajem marta, s porukom da Tramp nije kriv ni po kom osnovu. Baru je tada zamjereno da je taj rezime sastavljao kao Trampov advokat, a ne kao šef departmenta pravde.
Taj utisak je posle uvida u originalni izvještaj potvrđen, ali je glavni Milerov nalaz – da nema osnova da se Tramp optuži za krivična djela, ali da se istovremeno ne oslobađa odgovornosti – prava politička koska ubačena među zavađene demokrate i republikance u Kongresu.
Miler je, saslušavši oko 500 svjedoka i analizirajući mnoštvo dokumenata, došao do dokaza da je Rusija nastojala da doprinese pobjedi Donalda Trampa, odnosno porazu
Hilari Klinton na američkim predsjedničkim izborima 2016, ali je zaključio da nije imao dovoljno pravnih elemenata da Trampa i njegovu ekipu optuži za zavjeru i „dosluh” sa Moskvom. Između ostalog, i zato što dosluh nije pravni koncept.
Da li je Rusija dobila ono što je željela? Tramp jeste pobijedio, ali su odnosi Moskve i Vašingtona istorijski na najnižim granama. Dok Tramp ne krije svoje simpatije za
Putina, njegova administracija je Rusiji zavela više sankcija nego sve druge. Istovremeno, raskol u zapadnom savezu koji je svojom politikom izazvao Tramp, nešto je čemu se Moskva svakako obradovala.
A što se tiče Trampovih nastojanja da minira Milerovu istragu što jeste krivično djelo, izvještaj konstatuje da je bilo najmanje 11 takvih pokušaja, ali da nijedan nije uspio – zato što potčinjeni nisu sprovodili njegove zahtjeve i naređenja!
Miler je time – pozivajući se na praksu da predsjednik dok je na vlasti ne može da bude krivično gonjen – čitav slučaj sa pravnog terena prebacio na politički.
Demokrate, koje su jedno vrijeme razmišljale o impičmentu (opozivu), pa od toga odustale, sada su u dilemi kako da municiju koju im je obezbijedio Miler na najbolji način iskoriste u predstojećoj borbi za preotimanje Bijele kuće. Ono što im ne ide naruku, to je „Trampova neuništivost”: on je s lakoćom preživio seriju afera koje bi uništile svakog od njegovih prethodnika.
Milerov izvještaj u tom kontekstu nije „bomba” koja je najavljivana i čini se da nema tog otkrića koje bi promijenilo sliku o američkom predsjedniku, njegovoj etici, retorici i kompetetnosti.
Takav kakav je, Tramp je globalna politička realnost koja u dogledno vrijeme ne može da se promijeni.
Trampovanje se zato nastavlja – ne samo u Americi.
(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik,, Politike')