Sudsko vijeće Specijalnog suda osudilo je četvoricu nekadašnjih pripadnika Državne bezbjednosti (DB), na ukupno 100 godina zatvora za ubistvo novinara, vlasnika „Dnevnog telegrafa” i „Evropljanina” Slavka Ćuruvije. To je prva presuda u istoriji Srbije za ubistvo novinara, dok ostala ubistva, među kojima je Dade Vujasinović i Milana Pantića nijesu još ni rasvijetljena. Nakon dvije decenije istrage, Ćuruvija je ubijen 11. aprila 1999, Specijalni sud je utvrdio i da je neposredni izvršilac ubistva N.N. lice. Nekadašnji šef DB-a Radomir Marković osuđen je na 30 godina zatvora za podstrekivanje na teško ubistvo, dok je nekadašnji šef beogradskog centra DB-a Milan Radonjić takođe osuđen na 30 godina zatvora za teško ubistvo u saizvršilaštvu. Nekadašnji pripadnici DB-a Ratko Romić i Miroslav Kurak osuđeni su na po 20 godina zatvora za teško ubistvo u saizvršilaštvu. Kurak je u bjekstvu i presuda mu je izrečena u odsustvu. Saobraćaj oko suda bio je blokiran dok je policija iz zatvora Zabela, u pratnji Žandarmerije, na izricanje presude dovela Radomira Markovića. Milan Radonjić i Ratko Romić su od jula 2017. u kućnom pritvoru uz elektronski nadzor, nakon što su prethodne tri i po godine proveli u pritvoru Okružnog zatvora u Beogradu. Radonjić je, prije nego što je stigao na izricanje presude, sa porodicom sjedio u kafiću u blizini suda.

U obrazloženju presude se navodi da je Marković isplanirao ubistvo i detalje prenio Radonjiću, koji je angažovao Kuraka i Romića da izvrše ubistvo. Radonjić je, kako se navodi, dva dana prije ubistva dao usmenu naredbu o praćenju Ćuruvije, a potom i da mu se iz minuta u minut prenose informacije o Ćuruvijinom kretanju. Potom je, kako se dodaje, dao nalog i da se Romiću preda bijeli „golf” u vlasništvu Resora DB-a. U obrazloženju presude se navodi i da je Romić u „golfu”, preko radio-veze, slušao informacije o kretanju Ćuruvije, čime je njemu i Kuraku omogućeno neposredno izvršenje djela.

Uz primjenu logičkog razmišljanja, a tiče se toga da Romić i Kurak neposredno prije ubistva razgovaraju – što ukazuje da nijesu jedan pored drugog – sud je utvrdio da je neposredni izvršilac N.N. lice, imajući u vidu iskaz Branke Prpe, koja je tada bila uz Ćuruviju, a sud joj je poklonio vjeru, jer je iskaz dala dosledno konkretno i vrlo jasno, navodi se u obrazloženju presude.

Podsjetimo, zamjenik tužioca za organizovani kriminal Milenko Mandić, koji zastupa optužnicu, predložio je maksimalne kazne od po 40 godina, navodeći da je Ćuruvija mučenički stradao u borbi za istinu i bolju budućnost. Ćuruvija nije imao šanse da preživi, rekao je Mandić, navodeći da je tadašnja vlast vidjela u njemu opasnog protivnika. Odbrana optuženih je, u završnoj riječi, tražila oslobađajuću presudu, smatrajući da tužilaštvo nije dokazalo da su krivi, uz tvrdnju da je optužnica „plod mašte”. Marković je tada rekao da je postupak pokrenut kako bi se sve loše što se u tom periodu dešavalo pripisalo toj službi i tadašnjem predsjedniku države Slobodanu Miloševiću. Tužilaštvo je navelo u optužnici da je Ćuruvija ubijen 11. aprila 1999, na Uskrs, iz niskih pobuda po nalogu N.N. lica iz najviših struktura vlasti. Kao motiv se navodi želja da se ograniči sloboda medija i očuva moć i vlast, čije je predstavnike Ćuruvija javno kritikovao. Marković se inače već nalazi na izdržavanju kazne zatvora od 40 godina, zbog kazni izrečenih u predmetima Ibarska magistrala i Budva, kada su izvedeni atentati na Vuka Draškovića, kao i u predmetu ubistva Ivana Stambolića. Prema nezvaničnim informacijama, Kurak je prije više godina otišao u Afriku i tamo organizovao lov na krupnu divljač. Optužnica je podignuta poslije iskaza u istrazi Milorada Ulemeka Legije, nekadašnjeg komandanta Jedinice za specijalne operacije, koji je u vezu sa zločinom doveo, prije svega, Markovića.

M.Nj.

---

Pominjan Sloba, ali i Mira
Tokom višegodišenjeg dokaznog postuka u ovom procesu ispitano je više od 100 svjedoka, među kojima i brojni pripadnici DB-a koji su učestvovali tog dana u tajnom praćenju Ćuruvije. Time se provjeravala tvrdnja tužilaštva da ih je Radonjić angažovao mimo pravila, kako bi imao podatke o Ćuruvijinom kretanju. Vijeće nije prihvatilo predlog odbrane da se u sudnici kao svjedoci pojave i političari iz državnog vrha, u vrijeme kada se zločin dogodio, među njima i tadašnji ministar informisanja Aleksandar Vučić. Na predlog tužilaštva saslušan je kao svjedok autor teksta u Ekspres politici Miroslav Marković, pod nazivom „Ćuruvija dočekao bombe”, objavljen u vrijeme NATO bombardovanja. U njemu se pozivao na govor supruge Miloševića, Mire Marković održan prilikom osnivanja Komiteta Univerzitetske levice Jugoslavije.



Romić je u golfu, preko radio veze, slušao informacije o kretanju Ćuruvije, čime je njemu i Kuraku omogućeno izvršenje ubistva