Promocija zbirke „Ad fontes” autora profesora i pjesnika
Radinka Krulanovića, promovisana u organizaciji Matice srpske - Društva članova u Crnoj Gori, u nikšićkom Parohijskom domu. Riječ je o trećoj po redu Krulanovićevoj zbirki stihova koje čini sedam ciklusa pjesama. Dr
Marija Jeftimijević Mihajlović, autorka pogovora, podijelila je Krulanovićeve stihove u tri ciklusa -„Autopoetika ispovijesti”, „Autopoetika srpskog otačastva”, a treći kao tematski, poetički smjestila je u ciklus u kojima pjesnik pokazuje kao autor fine lirike, u kojima je misaonost filosofa potpuno ustupila mjesto liričnosti pjesnika. I u toj cjelini, istakla je ona, pjesnik apostrofira ulogu riječi kao dara, ali je upućuje i onima koji su mu darovani od boga, onima koji jesu ljubav. Krulanović je, kazala je Jeftimijević Mihajlović, i pjesnik i filosof koji je izgradio svoj osobeni pjesnički svijet.
– Taj svijet nas upućuje na vječnu istinu da život jeste stradanje, ali da to stradanje prožeto duhom ljubavi vodi ka putu najviše istine. Čitajući zbirku „Ad fontes” mi već jesmo na tom putu, jer ona je putokaz i ona je znak da u vremenu „mrtvih duša” ipak svijetli neugasla i neugasiva luča u svakom od nas, koja prosijava kroz riječ, prema kojoj se moramo s ljubavlju, ali i odgovornošću odnositi. Riječ, dakle, mora da bude mjera istine, kako u poeziji, tako i u životu, i to je najvažnija, suštinska poruka zbirke Radinka Krulanovića – rekla je Jeftimijević Mihajlović na promociji u Nikšiću.
Prepoznatljivost zbirke je to što rađa i nove riječi kazala je prof. dr
Jelica Stojanović, koje djeluju kao da su uvijek postojale, što svjedoči o ukorijenjenosti pjesnika u ishodišno jezika srpskog. Krulanovićeva poezija, kao i njen autor, ocijenila je ona, iskrena je, neposredna, srčana, misaona, a više od svega u slojevima, koje prikriveno, duboko začarano isijava, prof. dr je istakla da je „ Ad fontes” „ishodišno, izvorišno sabiranje kapljica rose na usne žedne”.
– Nadahnuto i neumorno plete riječi koje nose dubinu i snagu vjekova. Kao i ljudi, i riječi imaju svoj rodoslov, nose genski zapis, zato traga za njihovim najdubljim smislom. Osnovni i najdublji motivi zbirke i jesu nebo i riječ, od neba izmoljene, iscijeđene... kapljice rose (kapljice riječi), sabrane da napoje životnom snagom prometejskog čovjeka i pjesnika – kazala je, između ostalog, prof. dr Stojanović.
Poeziju iz nove pjesnikove zbirke govorila je profesor
Marija Jelić, a u programu je učestvovala i muzička grupa „Džanum”.
B.B.
Poezija sa ličnim karakteromProtojerej
Miodrag Todorović je naglasio da je srpski jezik najsigurnija brana i on je najtvrđi šanac svemu što udara na čovjeka i na njegovo dostojanstvo. Sam naziv zbirke upućuje na značenje izvorišta, a ono što je početak ne može biti mrtvo. Pošto sve nastaje iz početka, iz izvora, istakao je on, i sami naslov ukazuje, ne na samoživlje već na „ličnosni karakter” Krulanovićeve poezije. Autor se, uz zahvalnost svima, podsjetio na nedavnu posjetu Kosmetu, predstavljanje zbirke u manastiru Svetih Arhanđela, ističući da ga je knjiga vodila, a ne on nju.
– Dovela me je Svetim Arhanđelima, na grobu cara Dušana. Zahvaljujući protojereju-stavroforu
Slobodanu Jokiću, njegovoj neposrednosti, čuli su se stihovi, a i mi smo valjda čuli Dušanov glas, čuli smo taj žubor izvorišta, čuli smo ono ka čemu treba uvijek da idemo, a ka čemu treba uvijek da idemo to je upravo samom izvoru – rekao je Krulanović.
)){kind=small}
