Miodrag Bulatović je kontroverzna ličnost i autor kontroverzne naracije. Bulatović se prećutkuje unutar crnogorskog književnog kanona, potpuno nezasluženo, jer to je jedinstvena pojava u našoj kulturi, poručila je prof. dr Tatjana Đurišić Bečanović, koja je juče govorila o ovom čuvenom književniku u okviru tribine Crnogorske akadmije nauka i umjetnosti „Portreti crnogorskih književnika”.
Bulatović je nosilac narativnog djela osobenog stvaralačkog, osporavalačkog i razgrađivačkog modela, kojem nema pandana u crnogorskoj i jugoslovenskoj književnosti.
– On pripada onom krugu književnika čije djelo ima naglašene razgrađivačke funkcije, onom krugu autora koji su agresivni prema tradiciji i upravo zbog toga svaka kultura se trudi da ih izbjegne i da ih prećuti. Srećom, pošto se radi o literarnim proizvodima vrhunskog estetskog kvaliteta crnogorska kultura to neće moći da uradi „ni pod razno”, iako se svojski trudi. A, najglasniji u odbacivanju Miodraga Bulatovića uvijek su čuvari nacionalnog identiteta, on im najviše smeta – istakla je profesorka.
Kad se tumače književni tekstovi i njegovi autori mora se odvojiti lično i literarno, preporučila je ona, ističući da „Bulatović jeste kontroverza, njegova politička ličnost ne izaziva divljenje, ali njegova stvaralačka ličnost izaziva duboko poštovanje”.
– Ali, dogodilo se da je Bulatović ostao nepročitan, i mada je dobio NIN-ovu nagradu za „Ljude sa četiri prsta” njegov poslednji roman, „Gulo, Gulo”, vrhunac je njegove naracije. U njemu posebno se vrhune neki piščevi razgrađivački postupci koji je on započeo u svom prvom romanu „Crveni petao leti prema nebu” – naglasila je ona podsjećajući da je to prvi veliki rukopis koji je taj pisac, rođen 1930. u Okladima kod Bijelog Polja, posvetio Crnoj Gori.
Bulatović je majstor procesa simbolizacije, što dokazuje da je vrhunski poznavao civilizacijski poredak. Za Bulatovića tradicija nije riznica simbola i stavova koji izazivaju poštovanje, već temelj za „razgradnju, preispitivanje, osporavanje”.
Koristio je veoma moćne tekstove, često Bibliju, najsvetiju knjiga hrišćana. Razgrađivao je hrišćansku metodologiju u svojim romanima, i to u službi ukazivanja na zlo u ljudima i civilizaciji, što „niko ne voli”, pojasnila je Đurišić Bečanović. U razobličavanja snage zla koristio je proces karnevalizacije, kojom je ismevao, a „upravo zbog toga njegova djela djeluju tako skandalozno i izazivaju otpor u onome ko ih čita”.
– Miodrag Bulatović jeste postao simbol - pobune, demonskog načela, svega onoga što crnogorska kultura veoma teško podnosi. Ali, to nije razlog da ga se odreknermo, jer bez obzira što pisci stvaraju i spadaju u više jugoslovenskih kanona, važno je da se crnogorska književnost nikako ne smije odreći ovakve pojave – poručila je prof. dr Tatjana Đurišić Bečanović. Ona je zaključila da se Bulatović ne smije izbacivati iz crnogorske književnosti bez obzira što se nekom ne dopada njegova politička misao i angažovanje.
S.Ć.

---

Antifašistički pisac
Bulatović je jedan od najznačajnijih antifašističkih pisaca koje je iznjedrila crnogorska i jugoslovenska kultura, iako, kako je rekla Đuriđić Bečanović, književna teorija mu to ne potvrđuje.
Karnevalizacija, ironija, metanoja su postupci kojima Bulatović ismijava fašizam. U njegovim romanima, od prvog do polednjeg, prisutna je nemoć religije i nosilaca religijskih kodova da se suprotstave zlu. To je velika i vrlo teška poruka koju šalju sva djela Miodraga Bulatovića je da ne postoji sila koja se može suprostaviti zlu. Zlo je toliko moćno, i jedino što možete da uradite je da mu se rugate, da izgleda manje strašno -– kazala je ona.