-PIŠE: Savo Šofranac
Objelodanjivanje prljavih detalja gotovo svih korupcionaških afera koje su se desile u poslednjih dvadesetak godina, koje u nastavcima objavljuje nekad omiljeni režimski tajkun
Duško Knežević, izazvalo je zaprepašćenje u redovima DPS-a i opravdani revolt većine naroda. Iako smo svi manje- više znali da je bogaćenje režimske elite posledica beskrupulozne pljačke državne imovine, kriminalnih radnji i korupcije, ipak su materijalni dokazi u vidu snimaka, fotografija, kao i do sada javnosti nepoznatih dokumenata, ogolili sistem do kraja. Ovim povodom, do sada su održana dva protesta u Podgorici u organizaciji grupe građana. Ono što budi nadu, jeste da je poslije dužeg vremena ponovo probuđena energija građana, kao i to da je na poslednjem protestu bio veliki broj ljudi. Međutim, ono što zabrinjava jeste neiskrenost pojedinih opozicionih partija u podršci protestima, kao i nedovoljno jasno postavljeni ciljevi protesta od strane organizatora.
Imali smo priliku da vidimo da je u prethodnih nekoliko dana naprasno raskinuta crveno-oranž koalicija „Ljudi za 21 vijek”, jer je lider
Bečić zamjerio lideru
Abazoviću zbog podrške protestima, pa je brže-bolje pozvao lidera
Lekića i lidera
Pavićevića (???) na ispomoć, okačio im žute bedževe na revere i organizovao sopstveni protest prije protesta, i to u epicentru političkih dešavanja – rodnoj Zeti. Iako bogata različitim događajima, politička praksa u Crnoj Gori teško da je zabilježila ovakav primjer političkog djelovanja.
S druge strane, organizatori protesta javno su uputili zahtjeve za ostavkom
Đukanovića, Katnića i
Stankovića, kao i za kadrovskim promjenama u javnom servisu i drugim državnim ustanovama. Postavlja se pitanje, sve i da se udovolji ovim zahtjevima organizatora, šta onda? Da li to znači raspisivanje novih predsjedničkih i parlamentarnih izbora pod istim uslovima kao i do sada, odnosno izbor novih čelnika institucija od strane istih režimskih struktura koje su birale dosadašnje? Ili možda organizatori protesta misle da će doći do ponavljanja scenarija iz AB revolucije, kada je tadašnje rukovodstvo kolektivno podnijelo ostavke i predalo vlast narodu okupljenom na ulici?
Nažalost, malo je vjerovatno da se ovako nešto ponovi, jer je ovaj režim do sada mnogo putu pokazao da ne bira sredstva za odbranu svojih pozicija i održavanje na vlasti. Zbog toga, organizatori protesta ne smiju izbjegavati uključivanje opozicionih partija u organizaciju protesta i zajedničko djelovanje u pogledu definisanja njegovih krajnjih ciljeva. Naprotiv, ukoliko se zaista radi o nezavisnim građanskim aktivistima, njihova dužnost je da političke subjekte okupe i od njih zahtijevaju da preuzmu odgovornost pred narodom i definišu platformu za zajedničko djelovanje. Platforma mora obuhvatati niz konkretnih zahtjeva koji će u krajnjem dovesti do suštinskih promjena i smjene režima, koji je nakon posljednjih afera izgubio svaki legitimetet. Ovo se prije svega odnosi na promjenu izbornih pravila koja su do sada omogućavali pobjedu DPS-a i njegovih satelita, kao i uspostavljanje efikasne kontrole na narednim parlamentarnim izborima. Kontrolu izbornog procesa je moguće izvršiti samo ukoliko opozicija, uz garancije stranog faktora, zahtijeva da joj se u periodu prije izbora predaju poluge izvršne vlasti, odnosno formiranje prelazne (tehničke) vlade u kojoj će učestvovati svi predstavnici opozionih političkih partija.
Stoga, ukoliko se nema namjera da se preko protesta promoviše formiranje novog opozicionog političkog subjekta ili još jednog u nizu opozicionih lidera, organizatori protesta imaju dužnost da posreduju između zavađenih lidera opozicionih stranaka, dovedu ih za sto i zatraže od njih postizanje sporazuma o daljem političkom djelovanju.
(Autor je advokat)