Prvi dolazak na najljepšu rijeku na svijetu koji je sa prvim zabačajem, već istrošenih mušica, prerastao u opsesiju. Rijeka Tara, sjećam se kao da je juče bilo, prisjeća se prvog odlaska na rijeku Mojkovčanin Milan Fuštić, jedan od osnivača tima „Tara Flies”.
-Već kao dijete, sa svojih 12 godina, slušajući priče svoga oca o bajkovitim terenima, prirodnim virovima, kako je nekada bilo ribe u izobilju, pecalo se na vrbov prut sa dlakom od konjskog repa, sa pravljenim udicama i mušicama rađenim između prstiju, zamišljao sam svaku situaciju, svaki momenat. Maštao sam o odlascima na vodu upijajući slikovito sve priče dok, jednoga dana, među starim stvarima nijesam našao stari očev pribor i od toga momenta po odlasku na vodu sa prvim zabačajem rodila se ogromna ljubav koja ne prolazi. Već tada, odlazeći svakodnevno na vodu, počele su da se prave i prve mušice. Sreća, kada uhvatite ribu na sopstvenu imitaciju, ne može da se opiše, još kada to neko uradi kao samouk – kazao je, između ostalog, on.
Dodaje da se vremenom gomilalo i iskustvo.
-Kako su prolazile godine, iskustva su bivala sve veća, a tim i želja i apetit za opremom i materijalima. Naročito je sve dobilo pravi smisao po otvaranju „fly fishing” revira u Mojkovcu gdje se po prvi put susrećem sa ovom vrstom sporta. Uz veliku želju da se oprobam u mušičarenju obratio sam se prijatelju Draganu Novakoviću, koji je već bio prekaljeni mušičar. Sa obzirom na njegovo iskustvo u pravljenju imitacija mušica za Flaj fišing, koje su se znatno razlikovale od običnih za vaser kuglu (bočicu), odmah smo se povezali. Ispostavilo se da je i on strastveni zaljubljenik u sportsko-rekreativni ribolov, tako je i počelo jedno kvalitetno druženje. Uočivši moju veliku želju prema mušičarenju na poklon dobijam štap T.F.O. koji je on koristio na takmičenjima i krećemo rekreativno da odlazimo na mušičarenje, koje u početku, priznajem, nije bilo ni malo jednostavno - ističe naš sagovornik Milan Fuštić iz Mojkovca.
Kada se nije moglo izlaziti na vodu, a to su najčešće periodi u zimskom intervalu, većinu vremena su provodili praveći vještačke imitacije mušica, od nimfi preko mokrih, do suvih mušica.
-Taj osjećaj kada vidite pastrmku koja u zaletu probija vodeni film, hvata mušicu i pada ponovo u vodu, je prosto nevjerovatan prizor koji se ne može uporediti sa bukvalno nijednom drugom situacijom na vodi. Shodno svom skromnom budžetu počeo sam da sakupljam novac koji sam sa velikim zadovoljstvom i entuzijazmom uložio u osnovnu opremu za ribolov i naravno u stege, alatke i materijale za pravljenje mušica. Kako je moje poznavanje interneta na zavidnom nivou, mnogo vremena koristio sam za što veću ekukaciju, izučavanje entomologije, materijala, različitih vrsta imitacija, tako da sa obzirom na obostrano iskustvo izrada mušica postala ozbiljna i preprasla u nešto više od hobija. Ja i kolega Dragan počeli smo da od lovaca dobijamo kvalitetne prirodne materijale, neke smo naručivali „online”, druge kupovali u obližnjoj prodavnici ribolovačke opreme i aktivno gotovo svakodnevno satima vezali mušice – pojasnio je, između ostalog, on.
Dodaje da je ushićenje osjetio ponovo.
-Ponovo nam se vratio onaj mladalački osjećaj zanosa, ispunjenosti, stvaralačkog zadovoljstva i sreće. Koliko god da smo provodili vremena radeći na imitacijama uvijek se pojavljivalo nešto novo: nove tehnike, nove mušice, novi materijali… Sa širenjem broja mušičara i povećanjem aktivnosti ribolovaca na mušičarskom Flaj fišing reviru počeli smo i sa prodajom da bi mogli da finansiramo itekako skupe materijale, udice. Jednoga dana dolazimo na ideju stvaranja tima pod nazivom „Tara Flies”, kako nas ljudi ne bi odvajali, razlikovali. Radeći zajedno, dugo i istrajno, pravili smo lovne imitacije koje se nijesu razlikovale u stilu i obliku vezanja, a opet imaju neki svoj pesaban stil i prepoznatljivost. „Tara Flies” je danas tim koji stiče sve veću reputaciju i podstiče nas da zajedno možemo mnogo više i bolje i da se u budućnosti još profesionalnije bavimo ovom predivnom vještinom - zaključuje Milan Fuštić.
S.B.M.

---