Nova poetska zbirka
Željka Minića „Nevine visine”, predstavljena je pred brojnom podgoričkom publikom u multimedijalnoj sali Kulturno–informativnog centra „Budo Tomović”. Tom prilikom, više nego zanimljiv razgovor sa autorom vodila je recenzentkinja knjige
Marica Kljajić.– Zbirka „Nevine visine” sastoji se od dva ciklusa u kojima prevladavaju univerzalne teme. Pjeva o ženi i sreći. On se ne ustručava pisati o svojoj opsjednutosti đavolom. Ova knjiga je vrhunska po dinamici i načinu na koji drži pažnju. Riječ je o talentovanom i svestranom umjetniku – kazala je, između ostalog, Kljajić.
Autor je publici objasnio kako se to „ponovo rodio” i na koji način je nastajala njegova poezija.
– Majka me je natjerala da se ponovo rodim. Nije me razumjela, ili se samo meni tako činilo. Ranije sam shvatio da tamo gdje idem, tamo me ne čeka ono što tražim. Morao sam da prekinem to nešto ka čemu sam išao – pojasnio je, između ostalog, Minić. On je dodao da je napisao i nekoliko pjesama za komponovanje.
– Nije teško napisati prvu pjesmu. Teško je napisati drugu pjesmu. Život ne donosi i ne odnosi ništa. Mi smo ti koji donosimo odluke koje više ili manje komplikuju život – kazao je autor. On je dodao i da je nakon pjesme „Presuda” u kojoj je osuđen na doživotnu sreću, odlučio da više nikada ne napiše tužnu pjesmu.
– Tuga van nas ne postoji. Sva tuga je u nama. Van nas je nema. U meni je nema. Više tužnih pjesama nakon „Presude” pisati neću. Mi se bojimo slobode. Sloboda, ljubav, sreća, mir... sve je to jedno i nedjeljivo. Sloboda je prirodno stanje. Ona je za mene sve. „Nevine visine” za mene predstavljaju život – zaključio je autor.
Željko Dejo Minić rođen je 1963. godine u Mojkovcu. Živi, radi i stvara u Podgorici, a do sada je napisao dvije zbirke pjesama. Zbirka „Nevine visine” sastavljena je iz dva ciklusa „Ponovo rođen” i „Slatka tajna”. Apostrofirajući motiv žene, kao fluidno prisustvo, Minić nam ukazuje na to da su one dio njegovog bića. Pjesnik Minić svoju stvaralačku impresiju opisao ono što najviše voli: svoju rodnu Taru i ženu.
„Ja nijesam srećan zato što sam pjesnik. Budalaština! Ja sam pjesnik zato što sam srećan!”, stih je Željka Minića.
Pored autora, stihove su recitovali
Valentina Đokaj, Aleksa Premović, Minea Osmanagić i
Ivona Barjaktarović.
A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
