ANDRIJEVICA – Selo Bojoviće je poslednjih godina napustilo mnogo mladih ljudi, iako se radi o selu koje je praktično riješilo sve infrastrukturne probleme. Pored urednog vodosnabdijevanja, do kuća ovdašnjih mještana, koje su udaljene od Andrijevice oko četiri kilometra, dolazi se uglavnom dobrim putevima. Mještani ističu da je nedostatak radnih mjesta glavni razlog što ljudi odlaze iz ovog živopisnog mjesta koje se prostire pored obala Zlorečice.
– Pored naših domova prolazi asfaltni put koji od Andrijevice vodi ka Konjusima. Tu je i gradski vodovod i sve druge pogodnosti koje pruža moderno doba. Uz to, napravili smo dobre kuće. Međutim, djeca čim stašu odlaze u svijet, jer ovdje nemaju perspektive za život, budući da nemaju gdje da se zaposle. Ako neko i dobije posao, to je negdje kod privatnika gdje su primanja mizerna, a uslovi za rad teški. Zato ne čudi što naše selo iz godine u godinu bilježi pad broja stanovnika – kaže Budo Bojović.
On ističe da je posebno pogubno što je značajan broj fakultetski obrazovanih mladih ljudi otišao da živi u nekim drugim krajevima.
– Ljudi se ovdje muče kako bi podigli i školovali djecu. Ta djeca uglavnom završavaju visoke škole, ali sa fakultetskim diplomama kasnije ne mogu da se zaposle u mjestu svog rođenja. To je gorko saznanje i za djecu i za roditelje. Jer svi bismo mi voljeli da naša djeca žive u zavičaju pod uslovom da imaju neki normalan život. Ovako nam je ostalo da gledamo kako stari umiru, dok omladina nakon toga stavlja ključeve u vrata kuća u kojima je nekada bilo i po desetak članova – ističe Bojović.
S njim su saglasni i ostali mještani koji navode da izlazak iz nepovoljne situacije treba tražiti u osmišljavanju podsticajnih programa koji bi zadovoljili interese mladih generacija.
– Ako se žele zaustaviti migraciona kretanja, onda se posebna pažnja mora posvetiti mladim ljudima. Potrebno je da institucije sistema uspostave čvrstu vezu sa našim studentima, kao i sa onima koji već imaju diplome, na način što bi im se kroz podsticajne mjere omogućavalo da u sredini u kojoj su rođeni žive od svog rada. Takođe, treba uvesti stimulativne mjere za mlade bračne parove koji izražavaju spremnost da ostanu da žive u zavičaju. Ako se to ne uradi, ovdje ubrzo neće imati ko koga ni da sahrani – poručuju mještani.
Navode da je poražavajuće i to što država ne nudi nikakve sigurne garancije koje bi dale podsticaj za proizvodnju zdrave hrane. Naglašavaju da je nedostatak garancija za otkup i ukidanje otkupnih centara doprinijelo da se stočni fond u Bojovićima svede na minimum.
– Ljudi su nekad ovdje držali stoku i obrađivali zemlju. Tad su bili sigurni da mogu svoje proizvode da prodaju po povoljnim cijenama. Nije im smetalo da do ljetnjih katuna na planini Jelovica putuju pješice i na konjima po pet i više sati. To je zahtijevalo velike napore, ali taj rad se isplatio. Tada su svi mještani izdizali sa stokom na Jelovicu, dok danas to ne radi niko. Sad je sve drugačije. Nema otkupnih centara, ni garancije za adekvatnu prodaju onoga što seljak proizvede. Tako je došlo i do uništavaanja stočnog fonda, dok su nekadašnje oranice pretvorene u livade. Dovoljno je reći da je stočna pijaca u Andrijevici godinama zaključana i shvatiti kakav je odnos države prema selu i poljoprivredi – ističu mještani.
D.J.

---

Sve manje đaka
Bojoviće je pedesetih godina, sa četrdesetak domaćinstava, brojalo preko 200 stanovnika. Po popisu, ovo mjesto je 2003. godine imalo 128 žitelja dok je sada taj broj sveden ispod stotinu. Na popisu iste godine 93,75 odsto stanovnika se izjasnilo da su Srbi, dok je Crnogoraca bilo preostalih 6,25 odsto. U 2011. godini u Bojovićima su evidentirana 93 punoljetna stanovnika, dok je prosječna starost stanovništva iznosila 34,9 godina. Sad je ta starosna granica znatno pomjerena, jer u selu ima svega desetak đaka, a petnaestak godina unazad bilo ih je preko 20.