Dvadesetdvogodišnji Ernes Spahić iz bjelopoljskog sela Crnča brutalno je pretučen u subotu, u blizini porodične kuće. Njega je, kako tvrdi, pretuklo nekoliko lica, na seoskom putu kojim se uputio prema Ribarevinama gdje je trebalo sačeka brata, koji se vraćao iz Tivta. Spahić se od posledica zadobijenih u ovom incidentu liječi u beranskoj bolnici, a lica koja su ga napala su državljani Republike Srbije i stanovnici Opštine Sjenica. Oni su uhapšeni i određen im je pritvor u bjelopoljskom zatvoru.
– Nijesam ni slutio da ću toga dana nakon bezazlenog komentara doživjeti takve muke i jedva ostati živ. Na seoskom putu kojim sam se kretao naišao sam na auto koje se zaglavilo u snijegu. Dok sam stajao čekajući da krenu dalje u šali sam upitao što voze po snijegu kad ne umiju i što izlaze iz garaže. U tom trenutku krenula je tortura nada mnom. Ljuti zbog šale kojom sam prokomentarisao zaglavljivanje u snijegu, jedan od njih je odvalio bravu na vratima, a drugi retrovizor. Potom su drvenom motkom slomili zadnju šoferšajbnu na mom „renou”. Vidio sam da je vrag odnio šalu i da ću stradati, pa sam samo čekao da se udalje – ispričao je Spahić.
Dodao je da je nakon svega iznerviran i ljut izašao iz svog auta i motkom koju je našao slomio zadnju šoferšajbnu „golfa” u kojem su bili napadači, misleći da im se na taj način osveti.
– To je za njih bio okidač da se ostrve na mene. Istrčali su i kao razjarene zvijeri se obrušili. Udarali su me čim su stigli, rukama i nogama, a potom i drvenom motkom. Od tog udarca sam izgubio svijest i pao. Nekako sam došao sebi i uspio da zavučem glavu pod auto, a oni su nastavili da me udaraju po čitavom tijelu. U toj agoniji čuo sam i da je jedna od tri žene, koje su sa napadačima bile u autu, rekla: „Ubijte ga‘”. Trajalo je to, čini mi, se cijelu vječnost. Pomislio sam da mi nema spasa i da sam gotov – prisjeća se Spahić detalja napada.
Pojašnjava i da su se nakon toga napadači udaljili u dva vozila.
– Vjerovatno su pomislili da su me dokrajčili. Onako krvav i isprebijan uspio sam da pozovem oca i kažem mu šta mi se desilo. On je brzo stigao, ubacio me u vozilo i zaputili smo se u beransku bolnicu. Bolovi su bili strašni. Crnilo mi se pred očima, a krv je liptala niz glavu i lice – kaže on.
Njegov otac Ismet priča i da su na putu ka bolnici doživjeli neprijatnosti od istih napadača.
– Dok su tukli mog sina u snijegu su izgubili mobilni telefon koji sam ja uzeo. Kada su shvatili da je telefon kod mene pokušali su silom da nas izuku iz auta, ali im to nije uspjelo, kao ni pokušaj da nas zaustave na magistralnom putu od Šćepanice prema Beranama – priča Ismet koji je zahvalan policiji na brzoj reakciji i dolasku na lice mjesta.
– Moram da pohvalim policiju, čiji pripadnici su brzo stigli, zaustavili dva vozila sa napadačima iz Sjenice i uhapsili ih. Mi smo nastavili dalje prema Beranama gdje su Ernesu ukazali pomoć – navodi Ismet Spahić.
Dodaje da njegov sin ima teške povrede, s obzirom na to da su ljekari konstatovali potres mozga i brojne unutrašnje povrede koje tek treba da budu ispitane. U bolnici mu je saopšteno da je van životne opasnosti, ali mora ostati na liječenju, posmatranju i daljem praćenju.
– Ovaj slučaj opominje šta sve može da se desi iz čista mira i na šta su sve ljudi spremni. Ovako nešto mogu samo monstrumi da urade i krvnički prebiju dijete. Zamalo na pravdi Boga ostadoh bez djeteta. I to su, kako sam kasnije saznao, rođaci, muslimani, koji su došli na sahranu kod rođaka, u mjesto Pepeljak kod Godijeva. Nezvanično sam saznao da su među osam lica koja su napala moga sina, majka i otac, tri sina, zet i dvije kćerke... Ipak, na kraju se nadam da će moj sin zaliječiti rane i da će pravda stići ove zvijeri i da se ovo više nikome ne desi – kazao je Spahić.
M.N.

---