-Dženan Lončarević, pjevač koji svojim pjesmama te nastupima budi posebnu emociju kod publike, prošle sedmice bio je sarajevski gost. Ono što se u šoubiznisu čini gotovo nemogućim, a to je razdvojiti privatni život od poslovnog, njemu je pošlo za rukom. Svoj posao nikada nije bojio skandalima niti senzacijama, već je popularnost stekao kvalitetnim glasom i pjesmama.
– Okupirani smo rijaliti programima, za koje se nadam da neće dugo trajati. Iskreno, mislim da ću biti jedan od onih koji će slaviti kada nestanu i kada takav sadržaj bude zakonom zabranjen. Tog šunda je malo i viška. Majka me je naučila da je estrada nešto što se zove pjevanje, prezentovanje svog lika i djela putem televizije, radija, printanih medija, i da je to to. Postoji ona istina; ako te mediji vjenčaju, mediji će te i razvesti, a to je jako bolno – govori Dženan.
Nedavno ste objavili pjesmu „Piješ sine“, koja je za veoma kratko vrijeme postala omiljena kod publike. Da li je tačno da se na snimanje ove pjesme čekalo čak 30 godina i po čemu je ona posebna?– Pjesmu je napisao
Dragan Čolaković, koji se inače ne bavi ovim poslom, dakle, nije autor. Međutim, pokazalo se da je, ipak, jedan od boljih u našem regionu. Čast svima koji su radili na mojim albumima i pravili dobre pjesme, ali napisati sevdalinku i otpjevati je u ovom današnjem vremenu, hrabar je potez. U inat sam, svemu onom što nas okružuje, bio hrabar. Današnja muzika je većinom svedena na brze note, brze tekstove koje mogu razumjeti klinci i koji, nažalost, veoma kratko traju. Dragan je napisao istinitu priču, dušom i srcem. Sve ono što slijedi, a publika će čuti ubrzo, ima smisla i veoma je povezano s onim što je napisano u „Piješ sine“.
Kako je pjesma došla do Vas?– Kolega i prijatelj
Željko Vasić me kontaktirao i rekao: „Poslušaj ovo“. Čuo sam prvi dio i rekao: „Ja ću ovo da snimim“. Pitao me je jesam li siguran 100 posto? Toliko je trajala cijela priča.
Koja Vaša pjesma Vas najbolje opisuje?– Ne mogu reći da postoji neka koja je opisala moj život, ali u svakoj ima djelić mog života. Ona koja opisuje jedan bolan period u mom životu je „Strah me da te sanjam“, koju je napisala
Marina Tucaković kada je, nažalost, preminuo moj brat. Pjesma je pisana isključivo za njega, a ona je imala bolan trenutak, njoj je preminuo sin. To je pjesma koja me najviše boli. Mnogo je toga što će tek izaći, a što opisuje baš život u našem regionu.
Vaše pjesme su prepune emocija. Jeste li privatno takvi?– Mislim da ne postoji film s tužnim krajem ili tužnim detaljem, a da mi suze ne krenu, a ne postoji ni film sa srećnim krajem a da mi ne krene suza radosnica. Ne znam kako da opišem, nekad me bude i sramota u društvu. Ali, na kraju, nisu muške suze za sram, nego su ljudi emotivni. Jedan sam od tih i mislim da nijednu pjesmu nisam otpjevao, a da nisam zažmurio i shvatio o čemu se tu radi.
A.Š.
)){kind=small}
