Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je da je u Srednjoj mješovitoj školi „Danilo Kiš” u Budvi došlo do nasilja i povređivanja učenika u toku časa, što postavlja pitanje bezbjednosti đaka i zaštite od nasilja u obrazovnim ustanovama. U mišljenju zamjenice ombudsmana Snežane Mijušković navodi se da se 13.11.2018. godine u SMŠ „Danilo Kiš” u Budvi dogodio incident, kada su u toku nastave, oko 14 časova, tri lica (koja nijesu učenici te škole), od kojih su dva maloljetna, fizički napali učenika SMŠ, koji je tom prilikom zadobio povrede.
– Napad je započeo u dvorištu i nastavio se u učionici. Konstatuje se da su u SMŠ „Danilo Kiš” nakon incidenta preduzeli određene mjere i radnje – saslušali su učenika u prisustvu roditelja i o događaju obavijestili Upravu policije CB Budva. Zaštitnik zapaža da je Centar bezbjednosti Budva, po saznanju za događaj, u skladu sa svojim ovlašćenjima protiv počinilaca podnio krivične prijave odgovarajućim državnim tužiocima u Kotoru, odnosno Baru. Ovakav incident se, naravno, nije mogao predvidjeti, ali zaštitnika naročito zabrinjava podatak da se desio u vrijeme nastave i na mjestu gdje svi učenici kao i zaposleni treba da su zaštićeni i bezbjedni. Zapaža se da se u obrazovnim ustanovama odvijaju aktivnosti usmjerene na bezbjednost učenika (dežurstva nastavnika, učenika, postavljanje bezbjednosnih kamera na ulazu/holu). Međutim, i pored toga došlo je do nasilja i povređivanja učenika. U ovakvim i sličnim situacijama postavlja se pitanje bezbjednosti boravka učenika u školi i učinkovitost mjera koje se odnose na bezbjednost, a koje su trenutno uspostavljene u školama. Propisana dežurstva koja su neophodna u svakoj školi osnova su za održavanje reda, praćenja ponašanja učenika za vrijeme nastave i tokom odmora i treba da budu savjesno i odgovorno sprovođena. Zaštitnik takođe smatra da je potrebna aktivnija uloga svih zainteresovanih strana u cilju unapređenja bezbjednosti u obrazovno-vaspitnim ustanovama – ističe ombudsman.
Zaštitnik naglašava da slučajevi nasilja u školama, nažalost, nijesu rijetkost, štaviše u poslednje vrijeme su učestali i pored svih preventivnih aktivnosti koje preduzimaju, kako Ministarstvo prosvjete, tako i obrazovno-vaspitne ustanove ponaosob.
– Zaštitnik primjećuje da nadležne službe ponekad reaguju tek kada se dogodi nasilje. Takođe, smatra da je veoma značajna prevencija u obrazovnim ustanovama kao i mjere koje se preduzimaju nakon što se dogodi nasilje. Veoma je značajna i primjena restitucije 1 kao jednog od koraka predviđenih programom „Škola bez nasilja” koji se nekoliko godina sprovodi u Crnoj Gori. Ove aktivnosti treba da pokažu kako se nijedno nasilje ne smije ignorisati niti tolerisati. Takođe, shodno uputstvu, škole treba da osnuju tim koji će pratiti proces u borbi protiv nasilja i čija je uloga ne samo intervencija u slučajevima nasilja, već i prevencije nasilja. Po mišljenju zaštitnika, škola je dužna da preduzme sve potrebne mjere i radnje kako bi učenici, a i zaposleni, boravili i radili u bezbjednim uslovima, što je nužan preduslov za ostvarivanje kvalitetnog obrazovanja i vaspitanja. Konvencija o pravima djeteta UN propisuje da sve institucije, službe i ustanove odgovorne za brigu o djeci i njihovoj zaštiti treba da se pridržavaju uspostavljenih standarda, naročito u pogledu sigurnosti, zdravlja, u broju i prikladnosti njihovog osoblja kao i odgovarajućeg nadzora nad njima – kažu iz institucije ombudsmana.
D.B.

---

Krivi i rijaliti programi
Zaštitnik ističe da važnu ulogu u borbi protiv nasilja treba da imaju i mediji.
– Pojedini medijski sadržaji predstavljaju negativne modele koji se permanentno prikazuju djeci i mladima kroz razna sredstva informisanja i društvene mreže koje u velikoj mjeri oblikuju percepciju i vrijednosti djece i mladih. Pojedini medijski formati (tzv. rijaliti programi), koji se prikazuju na više frekvenci, obiluju scenama nasilja, vulgarnim riječima, psovkama, uvredama na nacionalnoj ili nekoj drugoj osnovi. Zaštitnik je u godišnjim izvještajima ukazivao da je potrebno intenzivirati aktivnosti u vezi sa značajem zaštite maloljetnika od negativnog uticaja određenih medijskih sadržaja, prepoznajući činjenicu da dinamične promjene u društvenom i medijskom kontekstu utiču na život djece i mladih – navode u mišljenju.