Praznični dan na 12. Međunarodnom filmskom i muzičkom festivalu je počeo uobičajeno za kustendorfske prilike. Prikazan je film „Bliski neprijatelji” Davida Oelhofena, a zatim i „Nježna ravnodušnost svijeta” Adilhana Jeržanova. Dok je uzbuđenje raslo zbog kasnog večernjeg dolaska američkog glumca Meta Dilona u Mokru Goru, reditelji su održali radionice za učesnike takmičarskog programa iz desetak država.
Oelhofena su studenti i gosti festivala nakon projekcije pozdravili gromoglasnim apaluzom. U središtu priče filma „Bliski neprijatelji” su Dris i Manuel, drugovi od djetinjstva koji su krenuli različitim putevima. Manuel je prešao na drugu stranu zakona, Dris postao policajac, a putevi im se ukrštaju kada Manuelov najveći posao krene naopako.
– Moja prijateljica je advokat čiji su klijenti veliki dileri droge i pitao sam je da li postoji mogućnost da ih sretnem i razgovaram sa njima i oni su rado pristali. Bio sam veoma iznenađen njihovim odgovorima, a moja pitanja su bila vezana za porodicu, njihovu vezu sa djecom, gdje ta djeca idu u školu i nije me interesovao kriminalni život, već posledice takvog života i uticaj na porodicu – objasnio je reditelj.
Primijetio je da to nije nikakav romantičan život zbog čega je, kaže, nastojao da napiše potpunu realističnu priču.
– Moja opsesija je porodica i nekako mi se čini da stalno pišem istu priču, o porodici. Pogledao sam remek-djelo o porodici „Sećaš li se Doli Bel” (Emira Kusturice) i to je priča o mladiću koji pokušava da bude slobodan i pitanje je da li je porodica njegov zatvor ili zaštita i zapravo je i jedno i drugo istovremeno – rekao je Oelhofen.
Reditelj je objasnio da je film zapravo u potpunosti istinit, samo što predstavlja miks djelova više priča više pojedinaca i da se odigrava u kraju koji se nalazi samo četiri kilometra od Pariza, ali koji je potpuno izolovan.
– Ljudi koji žive u tom kraju mogu pješke da dođu do Pariza, ali oni to ne čine, žive izolovano, i Pariz je za njih vrlo daleko. Čvrsto su vezani za taj kraj koji istovremeno vide kao prelijep i vrlo ružan. Isto kao sa porodicom koja je istovremeno za čovjeka i zatvor i zaštita – ispričao je Oelhofen.
Autor ostvarenja „Daleko od ljudi” o alžirskom ratu, koji se ovoga puta pozabavio marokanskim klanom, kaže da su to teme o kojima Francuzi ne žele da slušaju ili gledaju, a koje su zapravo vrlo bitne.
– Problem u tim krajevima je posledica kolonijalne prošlosti. Pedesetih i šezdesetih Francuska je skupljala momke u Maroku, Alžiru, jer su nam bili potrebni radnici u fabrikama i sada imamo takav kraj koji je toliko izolovan, zbog našeg lošeg ponašanja prema migrantima. Sada zvanična politika nastoji da promijeni odnos prema strancima, ali moramo da platimo za generacije koje su prezirale Francusku – rekao je Oelhofen, dodajući da se mnogi Francuzi ne osjećaju tako, da ne osjećaju da pripadaju naciji, poput glavnih likova u filmu.
Matias Šunarts je bio njegov prvi izbor za lik Manuela zbog, kako je objasnio, toga što se ne plaši da pokaže svoju ranjivost i pokazuje kombinaciju snage i ranjivosti.
– Za ostale uloge sam tražio glumce sa harizmom i nastojao sam da im dam prostora, trudio sam da ne kontrolišem sve i da ih sve posmatram kao svoju porodicu, kako bi kroz improvizaciju mogli da izgrade svoje likove. Želio sam da se ne vidi mnogo rediteljska ruka – rekao je Oelhofen.
Publika je zapazila da je film vrlo napet sve vrijeme, a reditelj je rekao da mu je to i bio cilj dok je pisao scenario, da ne dopusti glavnom junaku da misli ili odmori, pa ni gledaocima.
– Za njega (glavnog junaka) uvijek je kasno. Donio je previše pogrešnih odluka. Nismo u američkom filmu, kasno je za ispravljanje grešaka - rekao je reditelj.
Tome doprinosi i muzika, koja je Oelhofenu posebno važna za dočaravanje atmosfere.
– Tokom scena nasilja nema muzike, jer nisam želio da ih romantizujem. Muzika tokom filma nema stabilan ritam što takođe doprinosi atmosferi izgubljenog svijeta –istakao je francuski reditelj.
R.K.

Lopez u sledećem Kustinom ostvarenju
Sve je još bilo u znaku glumca Serđia Lopeza, kome je uručena „Nagrada za buduće filmove”.
– Doći na ovu planinu, na jedan festival različit od svih ostalih i dobiti „Nagradu za buduće filmove”, to moj život čini nevjerovatnim i ludim – kaže Lopez, glumac poznat po brojnim, maestralnim ulogama negativaca u evropskoj i američkoj kinematografiji.
Kusturica je gosta iznenadio prelogom od kog će, kako profesor reče, njegov „život postati još luđi”.
– Pozivam te, sasvim zvanično, da glumiš u mom sledećem filmu – rekao je Kusturica, a ova vrsta povjerenja obradovala je glumca čiji je talenat tražen i skup.

Biković slavio rođendan
Još jedno slavlje dešavalo se u Drvengradu. Glumac Miloš Biković proslavio je rođendan, otkrivši da će se naći među odabranima koji će u Srbiji biti u prilici da se sretnu sa predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom iz čijih je ruku nedavno dobio prestižnu „Medalju Puškina”.
– U Mokroj Gori iracionalno i lucidno dobijaju smisao u spoju prirode i umjetnosti. Čisto je od viškova svakodnevice – rekao je Biković, usmjeren na period koji slijedi – film „Balkanska međa” koji će imati premijeru u martu, na 20. godišnjicu NATO agresije. To je film o ratu i heroizmu, iz našeg ugla.