Samohrana majka dvoje maloljetne djece, Jasminka Pačariz iz Rožaja, dočekuje zimu u izuzetno teškim uslovima. Ova tročlana porodica živi kao podstanar u drvenoj baraci u samo jednoj sobici, a od pokućstva posjeduju dva dotrajala kauča, šporet na drva i stari televizor. U baraci nemaju kupatilo, pa je Jasminka prinuđena da rublje pere ručno, ne mareći zbog toga što su joj prsti promrzli od hladnoće. Djecu kupa u koritu grijući vodu na šporetu. Najgore od svega je što Jasminka još uvijek nije obezbijedila drva za zimu pa joj strah od nastupajućih hladnih dana ledi krv u žilama.
– Briga i tuga zbog nemaštine su najgori teret koji nosim. Noćima ne mogu da zaspim razmišljajući kako ću obezbijediti drva za predstojeću zimu te da li će moja djeca sjutra imati barem jedan obrok. Ovdje zima traje predugo, a ja nemam od čega da kupim ogrjev, pa se ovim putem obraćam svim ljudima dobre volje da mi pomognu da riješim ovaj za mene potpuno nerješiv problem – apeluje Jasminka koja sebe i svoju djecu prehranjuje od svega par desetina eura.
– Živimo od 120 eura socijalne pomoći i od toga plaćam kiriju i struju, kupujem higijenska sredstva, a za hranu šta nam ostane. Ukoliko na vrijeme ne platim kiriju, stanodavac mi redovno prijeti da će nas izbaciti na ulicu. Često sam prinuđena da idem u komšiluk i tražim hranu za djecu. Poneko mi pomogne, ali me često i odbiju govoreći mi da oni ne mogu da hrane moju djecu jer nemaju ni za sebe. Mi smo više gladni nego siti, a djeca mi često odu na spavanje bez večere. Ne uspjevam da se snađem u ovakvim životnim okolnostima već sam prinuđena da za djecu isprosim koricu hljeba jer me duša boli zbog njihove teške sudbine – jada se Pačarizova.
Pored brige zbog nemaštine i gladi, Jasminka je zabrinuta za zdravlje dvogodišnjeg djeteta.
– Zdravlje mog dvogodišnjeg djeteta me veoma zabrinjava jer nisam u stanju da mu obezbijedim adekvatno liječenje upravo zbog siromaštva. Morala bih dijete da redovno vodim za Podgoricu na lijčenje, ali ja nemam novca ni za put. Molila bih ovim putem i nadležne lokalne institucije da mi na bilo koji način pomognu – apeluje Pačarizova. Ona dodaje da se nekoliko puta obraćala predsjedniku Opštine za pomoć, ali joj je sve bilo uzalud.
– Meni je mnogo teško i nerazumijevanje me jako pogađa – jada se Pačarizova, koja tvrdi da se obraćala i Centru za socijalni rad gdje joj je rečeno da već prima socijalu pomoć.V.Ra.


I euro kao kuća

– Ne tražim da mi neko pruži kraljevski život već samo mogućnost da moja djeca i ja preživimo i da ne prosimo koricu hljeba od drugih. Meni je svaka pomoć, pa i ona od jednog eura, dobrodošla i zahvalna sam svima koji mi pomognu na bilo koji način. Ispružena ruka je i Bogu teška, ali ja nemam izbora i sve bih učinila za djecu – apeluje Pačarizova.
Svi koji žele i mogu da pomognu ovoj porodici, svoju donaciju mogu priložiti na žiro račun broj: 530-0100100063730-43 kod NLB Montenegrobanke.