Na praznik Svete mučenice Haritine, a povodom imendana nastojateljice manastira Voljavca, kod Bijelog Polja, svetu arhijerejsku liturgiju u ovoj drevnoj zadužbini Svetog Stefana Nemanje služio je Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije uz sasluženje sveštenstva i molitvu vjernika. Vladika je u besjedi podsjetio da je čovjek po svojoj prirodi prizvan na žrtvu, na vjeru, da živi za bližnjeg, da svjedoči ljubav. Ljubav se, dodao je vladika, ne može posvjedočiti bez žrtve; najveću ljubav pokazali su Sveti apostoli, postradavši za Hrista, a poslije njih Sveti mučenici.
– Među njima je Sveta prepodobnomučenica Haritina, djevojka koja je od svog djetinjstva povjerovala u Hrista, služila Mu svim srcem, svim bićem, svom mišlju, a kada je došlo vrijeme da svoju vjeru posvjedoči, kada su je prozvali zbog njene vjere kao mladu djevojku, ona je posvjedočila svoju vjeru na najuzvišeniji način. U vrijeme neznaboštva, paganstva, posvjedočila je Hrista Boga živog Spasitelja našeg i za Njega postradala, ne štedeći svoju mladost, svoj život i prolivanje svoje krvi – rekao je episkop.
On je dodao da hrišćani od davnina praktikuju da se sabiraju na dan Svetih mučenika. Praznik Svete mučenice Haritine proslavljen je liturgijskim sabranjem u manastiru Voljavcu, zadužbini Svetog Stefana Nemanje, onoga koji je, kako je istakao vladika Joanikije, uzor po svemu hrišćanima iz srpskog roda.
– Nije prvi srpski vladar, niti prvi srpski župan, bilo ih je i prije, ali on je zaslužio da ga proslavljamo kao prvog, jer je utemeljio našu otadžbinu na svetoj, čistoj vjeri pravoslavnoj o čemu svjedoče premnoge njegove zadužbine. Jedna od njih je i manastir Voljavac pored Bijelog Polja, manastir Rođenja Presvete Djeve Bogorodice. Najčešće se pominju Studenica, Đurđevi Stupovi, malo ko pominje još poneku, ali mi treba da znamo da imamo zadužbinu Svetog Stefana Nemanje, ovdje, u Bijelom Polju. Limska dolina obiluje nemanjićkim svetinjama – rekao je vladika. Ova svetinja je zablistala, poslije mnogo vjekova, kada su trudom dobrih Bjelopoljaca obnovljeni crkva i konak, a ova svetinja je propojala.
– Naša mati Haritina je sada ovdje nastojateljica, mlada monahinja, ali vrijedna i poletna. Nadamo se da će sve biti dobro, da će se ona potruditi radi slave Božje, po Jevanđelju Božjem, da će otvoriti vrata ovog svetog hrama za sve koji su željni molitve i službe Bogu, da se redovno vrše svete službe, monaška poslušanja i da ova svetinja bude na utjehu i njoj koja ovdje živi, koja se podvizava i onima koji dolaze – besjedio je vladika. Na kraju svog arhipastirskog slova Joanikije je zaključio da je naš narod vezan za Crkvu, za manastire, a posebno za stare svetinje i drevne nemanjićke zadužbine, jer narod, po riječima vladike, dobro zna, osjeća i pamti da su ga one sačuvale u vjeri kroz sva mučna i teška vremena naše istorije.
– Neka bude srećan imendan našoj sestri mati Haritini, neka je Bog blagoslovi, neka joj daruje snage, neka ide putem Svete mučenice Haritine, a to je put Božji, da ide stopama Hristovim i slavi Njegovo ime u sve dane svog života riječju, djelom i svojim životom – poručio je episkop Joanikije.
M.N.