Nepokretna Verica Živković iz naselja Bjelila, koje pripada Mjesnoj zajednici Sutomore, živi sama u oronuloj montažnoj baraci i veoma teškim materijalnim uslovima. Živkovićeva je rodom iz Beograda, ali u Baru boravi još od davne 1994. godine i ima dva sina iz dva braka. Kako kaže, u posljednje vrijeme imala je čak četiri operacije. Pored teške materijalne situacije, narušeno zdravstveno stanje dodatno joj otežava i ovako težak život i uvećava probleme i brige koji se svakodnevno umnožavaju. U razgovoru za naše novine ističe da joj je tako malo potrebno kako bi koliko-toliko dostojanstvenije i pristojnije živjela, te da ne traži mnogo.
- I dalje imam zdravstvenih problema, gotovo što sam nepokretna, a to mi ustvari najteže pada. Ne mogu ni desetak metara sama da prođem. Dolazi zima, a meni je prijeko potrebna pomoć. Preko nekih poznanika sam uspjela nekako da saniram krov na baraci koji je bio propao, ali mi i dalje nedostaju šporet i drva za ogrjev. Zima je blizu... Trenutno imam struju, ali ni sama ne znam do kada će tako biti. Ako bi mi isključili struju, onda bi mi bio potreban šporet na drva, zato molim sve dobre ljude, a koji su u mogućnosti, da pokušaju da mi obezbijede makar šporet i drva - kaže ona u razgovoru za naše novine, naglašavajući da joj je trenutno tu i sin.
- Sin je sa suprugom i djecom kod mene. Radio je ovo ljeto u Sutomoru. No, nije mi to garancija, jer on živi u Srbiji, i za par dana se vraća, a ja ostajem ovdje. Tako da jesve to trenutno. Bila sam prije dva dana u bolnici u Risnu. Konstatovano je da noga nije dobro, i da ću morati ponovo otići u Igalo. Ali, pitanje je da li ću dobiti uput od komisije - kaže, između ostalog, u izjavi za dnevne novine „Dan” Verica Živković.
Prema njenim riječima, ima pomoć od Crkve i Crvenog krsta, na čemu im je veoma zahvalna.
- Da, dobijam pomoć od njih. Ali, dolazi zima, i treba mi mnogo toga, a ja nemam apsolutno nikakvih primanja, zato bi mi svaka, ali baš svaka pomoć dobro došla. Prošle godine su mi ukinuli tuđu njegu, a treba uskoro da ponovo bude formirana stručna komisija koja će o tome odlučivati. Bila bi katastrofa ako ne dobijem mogućnost da i dalje koristim ovu pomoć - kaže, između ostalog, ona i naglašava da živi u uslovima nedostojnim čovjeka u 21. vijeku, ali da ne traži ništa specijalno.
- Živim u uslovima koji nijesu dostojni čovjeka, a samo tako malo tražim. Kažem, dobro bi mi došla tuđa njega koliko god da je. Zaista mi je prijeko potrebna. Meni su stradala oba koljena, i krećem se u invalidskim kolicima. Nema ko da mi pomogne ni da ustanem. Nadam se da će se neko dobrog srca ipak naći da mi koliko-toliko pomogne, da za zimu koja uskoro dolazi obezbijedim osnovne potrebštine, i naravno šporet na drva koji mi je prijeko potreban - kaže, između ostalog, u razgovoru za dnevne novine „Dan”, Verica Živković.
D.S.