Stanovnici prigradskih naselja Riversajd i Donji Talum ponovo su nadležnim institucijama podnijeli inicijativu kojom traže da se u Beranama otvori još jedna narodna kuhinja. Kazali su da oni zbog ograničenih kapaciteta nijesu u mogućnosti da koriste usluge narodne kuhinje koja postoji pri manastiru Đurđevi stupovi, te da se, zbog ublažavanja katastrofalnog stanja u kom se nalaze, mora razmišljati o izgradnji objekta gdje bi bar jerdnom u toku dana dobijali besplatan obrok. Ustvrdili su da u pomenutim naseljima iz dana u dan raste broj onih koji nijesu u stanju da odgovore osnovnim životnim potrebama i da u većini tamošnjih porodica gospodari glad.
- Uvijek kad bi ovdje dolazili ovi sa zategnutim kravatama obećavali su da i za nas ubrzo dolaze bolji dani. Godinama su nam govorili da će otvariti narodne kuhinje kako bi naše porodice u njima mogle da utole glad. Međutim od toga nije bilo ništa ni do današnjih dana. Zato nam je ostalo da prebiramo po kontejnerima moleći se da ćemo tamo naći nešto od hrane. Sve to ukazuje da se u Beranama mora otvoriti velika narodna kuhinja jer u ovom gradu ima ljudi koji ne mogu da kupe ni veknu hljeba. Tim prije, jer je naroidna kuhinja koja radi pri manastiru Đurđevi stupovi malih kapaciteta i kao takva ne može da odgovori i našim potrebama - naglasio je predstavnik stanovnika Riversajda Ramo Beća.
Sa njim je saglasan i Miljaim Imeri iz nasdelja Donjui Talum, ističući da se on i njegove komšije osjećaju prevarenim od strane onih koji se, kako navodi, predstavljaju kao narodni spasitelji.
- Nas na Talumu vide samo uoči izbora kad im trebaju glasovi. Tada određeni aktivisti počnu da nam obećavaju zlatna brda i doline i mi uvijek povjerujemo u njihovu priču. Čim prođu izbori shvatamo da smo prevareni, jer poslije toga na nas niko ne okreće glavu. Ovdje se uvijek teško živjelo, ali u poslednje vrijeme stanje postaje nepodnošljivo, jer je sve više onih koji prosto crkavaju od gladi. To je sramota, jer i mi smo dali svoj glas za Crnu Goru. Mećutim, u toj Crnoj Gori mi smo, izgleda, građani drugog reda. Zato i tražimo da se u Beranama, pod hitno, otvore narodne kuhinje, gdje bi mogli bar jednom dnevno da nešto pojedemo – naglašava Imeri, čije domaćinstvo broji 28 članova.
I Hasan Murataj potvrđuje da njegova trinaestočlana porodica hranu uglavnom obezbjeđuje iz kontejnera. Ističe da je svjesan da njegova djeca, zbog toga mogu da obole od zaraznih bolesti, ali da drugog izbora nema.
- Mi nemamo pravo na rad jer smo stranci u Crnoj Gori. Zato najviše sakupljamo otpadno željezo i tako zaradimo neku crkavicu. Ali to ne može da podmiri naše osnovne potrebe, tako da nam jedino preostaje da preturamo po kontejnerima, jer mojoj porodici je dnevno potrebno bar pet vekni hljeba za neko golo preživljavanje. No često u kontejnerima ne nađemo ništa, jer narod nema ni za sebe, a ne za bacanje. Plašimo se da djeca ne zarade neku bolest, jer su stalno u dodiru sa smećem. Sve to govori da bi oni koji su nas doveli u ovakvu situaciju morali da nam pruže ruku pomoći - ističe Murataj.
D.J.