Jedna od interesantnijih promocija nekog književnog djela desila se u kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju. Naime, Dragan Popadić, inače direktor Radio Tivta, na svoj specifičan način, govoreći svoje stihove, i kazujući ponešto o njima, promovisao je zbirku pjesama „Svakodnevno kad umrem”. Čulo se na promociji da je po obrazovanju i profesiji novinar, po uvjerenju borac za pravdu, po izboru šahista, ali po opredjeljenju poeta. I da je istinski zaljubljenik u umjetnost poezije.
Zbirka „Svakodnevno kada umrem” sačinjena je od 57 pjesama, podijeljenih u sedam cjelina, i sažima one najljepše stihove koje je Popadić ispisivao prethodnih 20 godina. Kazao je bjelopoljskoj publici da inspiraciju pronalazi u svemu, da piše o onome o čemu razmišlja, o zvjezdanom nebu, prolaznosti, umiranju, ljubavi, gradovima…
– Pokušao sam da napravim izbor onih najboljih pjesama koje sam napisao u proteklih 20 godina, i želio da se u zbirci nađe onoliko njih koliko imam godina – 57, a upravo je i prva promocija ove zbirke bila na mom 57. rođendanu – kazao je pjesnik iz Tivta, dodajući da pisanje smatra kao dar od boga i kako je istakao svoj gen za ljepotu zapravo je samo pretočio u ovo djelo.
– Svi mi imamo gen za stvaranjem i ljepotom. Svi ljudi su pjesnici, samo nemaju dovoljno vjere u sebe. Taj svoj gen artikulišem na više načina, a jedan od njih je zapravo stih. Suština dobre poezije je biti iskren, i tako izazvati emocije. Kod mojih pjesama nema kompromisa, one su iskrene i u njima nema dodvoravanja publici. Važno mi je da se pjesme svide publici, ali mi to i nije presudno – kazao je Popadić.
Zaključio je da poeziju treba samo pisati i čitati, a manje o njoj govoriti i istakao da tek sada sebe smatra pjesnikom, zbog osjećaja sigurnosti u sebe i svoju riječ.
O ovom novom književnom ostvarenju Popadića govorio je direktor Radija Bijelo Polje, Dragić Rabrenović, koji je kazao da iako naslovom „Svakodnevno kada mrem” zbirka aludira na umiranje i smrt, da je ona zapravo rađanje pjesnika čiji stihovi će zabljesnuti poput plamena koji isijava sa naslovne strane vizuelno, ali i sa stranica koje je poklonio svojim čitaocima na uvid.
– On progovara u ime pojedinca, u ime zaljubljenih, ostavljenih, običnih smrtnika i diže glas. Lakoća stvaranja, slikanja duše i svijesti, kojom barata Popadić, izgleda kao da on pjesme prvo oslušne, kao da mu ih na ramenu šapuće muza i da ih onda kazuje poput Laze Kostića, Alekse Šantića ili Rista Ratkovića – kazao je on.
Moderatorka promocija bila je Sanja Čujović, stihove je kazivala Eldina Bećirović, a poetsko veče održano je u organizaciji lokalnog javnog emitera Radija Bijelo Polje i JU Ratkovićeve večeri poezije.
M.N.