-piše: veselin lazarević

U navedenoj molbi „ponizni dolepotpisani” se poslužio lukavstvom – nije bio bolestan. Ali, Tesla, tada već bivši student (!) nije mogao da prizna da je Politehničku školu već bio zamijenio bilijarom i kartaškim stolom.
Neprilike sa novcem Teslu su psihički skupo koštale. Na trećoj godini studija pretrpio je „moralni šok”, čemu je doprinio i njegov dotadašnji život u kome nije bilo mjesta za „omladinske nestašluke”.
Kako Kulišić piše, Nikoli Tesli su zavidjeli školski drugovi, a drskiji se pakosno podsmijavali ponašanju preraslog poslušnog dječaka i ljubimca skoro svih profesora. Bilo im je krivo što je ovaj siromašni Srbin najbolji student koji zna za samo dvije vrste ocjena: izvanredno i odlično. Zadirkivali su ga jer među djevojkama nije imao nijednu simpatiju – „žena se čuvao kao vatre”. Napokon je odlučio da pokaže da može ne samo odlično da studira već i da istovremeno pijanči u popularnim kafeima na Glasištrase, bulevaru duž zidina tvrđave starog Graca. Pio je vino (kad je otišao u SAD „prešao je na viski i rakiju koju su mu donosili iz zavičaja i pio je, po svjedočenju njegovog zvaničnog biografa O`Nila svaki dan 2, 3 decilitra) i igra karte u sitne novčane uloge, domine i bilijar.
Igrom je bilijar savršeno ovladao, a svoje protivnike izazivao je na dvoboj u tada popularnom kafe-restoranu „Botanička bašta”. Brzo se pročuo kao majstor zelenog stola, pa su mnogi dolazili samo da gledaju kako igra. Bio je atrakcija u pravom smislu te riječi. Nakon bilijara, odlazio je u krčme da bi igrao karte do kasno u noć. U to vrijeme kartanje je bilo veoma rasprostranjen način „ubijanja” vremena. Slikar Pol Sezan je ovjekovječio kartaroše na jednom od svojih najboljih djela. Tesla je pisao: „Roditelji su mi bili strašno zabrinuti zbog moje strasti prema hazardnim igrama. Posebno je bio bijesan otac koji je sa prezirom govorio o mom razuzdanom rasipanju vremena i novca... Govorio sam mu da bih naravno mogao, ako bih želio, u svakom trenutku da ostavim hazard, ali to nema smisla pošto mi on, tobože, pričinjava više zadovoljstva, nego sve druge rajske draži”.
Prihod od bilijara i karti nijesu bili dovoljni da pokriju Tesline rashode. Po nagovoru nekog drugara, zadužio se kod poznatog gradskog zelenaša, krojača Murka. Krojač je bio ništarija i novac je davao uz pozamašnu kamatu. Uskoro je Tesla dospio u ropsku zavisnost. Uz takav život, Tesla je praktički prestao da odlazi na fakultet: danju je spavao, a noći provodio uz bilijar, karte i domine. Nije položio nijedan ispit u prvom semestru treće godine i samim tim izgubio stipendiju. Na kraju je, u politehnički „djelovodnik” zapisano: „Isključen zbog toga što nije uplatio novac za školarinu za I semestar 1877/ 78”. To je bio kraj koji se mogao očekivati: Tesla od januara 1878. više nije student Politehničke škole u Gracu. Potom, iznenada, napušta Grac. O tome nikoga nije obavijestio. Nije teško zamisliti reakciju oca Milutina i majke Đuke kad su primili vijest da im je sin izbačen sa fakulteta i nestao iz Graca.
Đuro Banjanin, dalji Teslin rođak, polazi u potragu za njim. Pridružuje mu se i Teslin cimer Kosta Kulišić. On će, poslije dvanaest mjeseci potrage, pronaći Nikolu Teslu u Marburgu (današnji Maribor).
Gdje je Tesla bio cijele te 1878. godine pokušali su da rekonstruišu, šezdesetih godina prošlog vijeka, Bruno Hartman, upravnik mariborske biblioteke, i Viktor Vrbnjak, direktor mariborskog okružnog arhiva.
U januaru te godine Tesla, nakon brilijantne partije bilijara, upoznaje grofa Antona Erdelja i njegovu dvadesetogodišnju sestru Adu. Na njihov predlog, Tesla im se pridružio na putu u Beč, gdje se održavao savezni turnir u bilijaru.
Grof postaje Teslin „sponzor”, u zamjenu za podjelu dobiti na ravne časti, snosi troškove genija iz Smiljana. Tesla će dogurati do polufinala i zaraditi popriličnu svotu novca. Sa lijepom Adom imaće burnu romansu koja će potrajati sve vrijeme njegovog ortakluka sa grofom od Erdelja.
Skoro cijele te godine Tesla je igrao na bilijarskim turnirima (visina nagradnog fonda nerijetko je iznosila ili prelazila 1.000 guldena, što je proporcionalno današnjim teniskim nagradama), da bi sve to napustio i skrasio se u Mariboru. Tu ga i Kulišić pronalazi.
Na Kulišićeve prekore, Tesla je hladnokrvno izjavio da mu je dosadilo da živi u nemaštini, da je cijele godine odlično zarađivao i da se (što nije bila istina) zaposlio u Marburgu kao pomoćnik inženjera i mjesečno prima 60 guldena, plus nagradu za uspješno obavljanje poslova.
Na Kulišićevo pitanje misli li da nastavi studije, lakonski je odgovorio – „Vidjećemo”.
Nastaviće se